Vidi cijeli citat
Sve napisano potpisuje, samo.... samo je tu najveći problem što klubovi od roditelja naplačuju gotovo SVE, pa se sa druge strane postavlja pitanje što su uopće uložili u mlade igrače? Ako ti je trener na platnom spisku saveza, dvoranu plaća Grad, članarinu i opremu roditelji, što je to KLUB uložio u njih?
U onoj državi, kojoj se ime ne spominje, članarna je bila simbolična ili je nije bilo uopće, izborene završnice je snosila SOFKA i sve skupa je bilo na opće dobro svih sudionika.
A sada imao nesustavan sustav i svi plaću kako ne valja, no nitko ništa ne poduzima da se isto promijeni?
Zanima me zašto se, ako treba i preko Europskog parlamenta, klubovi ne pokušaju zaštititi? Ovakav sustav pogoduje krajnjem kupcu, koji sa 18 godina, a to vrijedi u svim sportovima, vraća mrvice proizvođačima, a "gotov proizvod" se prodaje gdje zarađuju menađeri?
Zar ne bi bilo logično i normalno da prvi 4-godišnji ugovor se potpiše sa matičnim klubom (sa uvjetima HKS-a gdje bi se morala poštovati financijska pravila i status igrača, broj reprezentativnih nastupa, participacija u seniorskoj ekipi do tada i dr.) , pa da onda i klub u cijeloj ovoj priči ima korist, kao i igrač? Ovaj nered je raj za "zalizanog" i ostale zalizane, lov u mutnom, a igrači umjesto da igraju - nam propadaju (slučaj Gnjidić mi prvi pada na pamet, a imamo i Uljareviće, Bralu, pa malo dalje Arapović, Slavica, Bender) koji nisu odigrali gotovo ništa u seniorskoj košarci?