Za stvoriti dobar ballhandling treba dosta samostalnog rada, rada sa dobrim demonstratorom koji će te uputiti na greške, ozbiljnog sparing partnera koji želi igrati ozbiljnu obranu na tom treningu i naravno na utakmicama dozvoljenu improvizaciju.

Našem sustavu nedostaje sve!

Od mlađih kadeta igrači treniraju dva puta dnevno u strogo kontroliranim uvjetima u kojima nema prostora za rad sam sa sobom. Tako izmoreni i sa školskim obvezama teško da mogu dodatno trenirati. Naši treneri jedva znaju voditi loptu tako da je dobar ballhandling za njih nepoznata sfera. Na treninzima nitko neće svoje vrijeme trošiti igrajući obranu na nekom tko trenira svoj ballhandling. Na utakmicama se želi dobiti po svaku cijenu i tu letiš brzo vani ak "driblaš bez veze". 

Dakle, trebalo bi smanjiti broj timskih treninga, uvesti treninge u manjim grupama i na utakmicama ciljano dopustiti pokušavanje igre 1 na 1.

Meni mrak na oči padne kad vidim da kadeti i juniori igraju 5 na 0 BEZ LOPTE. 

Htio si reći bez driblinga? 

Gle, mislim da je kod nas najveći problem da igrači neke stvari prestaju raditi kada bi ih tek trebali početi ozbiljno raditi. U seniorima. 

Dovoljno je pogledati Curryeve svakodnevne trening drillove da shvatiš kako se krvavo radi i na najvišoj razini i to u poznim godinama. 

Prijatelju, pričaš gluposti. Neupućen si poprilično u ovaj slučaj. Pljuvat je najlakše, to zabavlja široke mase. I zaboravio si da se cijela ekipa tada raspala i otišao je tada kao i svi, jer se nije znalo hoće li kluba uopće biti.

Ja se ovim klincima divim na upornosti i ljubavi prema košarci. Ostaju tu usprkos činjenici da biti košarkaš ne znači nikom ništa. Niti javnosti, niti vršnjacima, niti djevojkama, niti učiteljima,..., ukratko nikome.

Kako se priča nekada je biti 12 igrač Cibosa značilo da te prepoznaju na cesti. Danas naši reprezentativci mogu prošetati po gradu nitko pojma nema tko su.

Dakle, ovi mlađi su očito luđi za košarkom nego stariji, jer nema nekog razloga da se time bave njome, a bave se.