Potencijal za velika djela
Pristupio: 20.02.2012.
Poruka: 1.908
ja koji sam dosta pljuvao po Repeši moram se ispričat i reć da je čovjek izvukao maksimum iz ove ekipe. Realno, ovoj ekipi je realnost top 6 na EP a sve više je uspjeh, ako osvoje medalju, to je najveći uspjeh kolektivnog sporta unazad ohoho godina. Jednostavno mi nemamo 5-6 igrača ekstra kvalitete i s tim se moramo pomiriti. Svaka čast dečkima, svi do jednoga su pokazali veliko zalaganje i trud. Treba im čestitati na odličnom nizu od 8 pobjeda i 2 poraza. To zvuči sad odlično, a prije prvenstva je zvučalo kao potpuno nerealno i smiješno. I ako pogledamo, dosad smo izgubili od Španjolske i Litve. Nije sramota.
Budućnost je lijepa, imamo Marinellija, Mazalina, Hezonju, Bendera, Arapovića, Gabrića itd. i sigurno ćemo u sljedećih nekoliko godina imati odlične rezultate i osvojit pokoju medalju. Ono na čemu treba poraditi je baza, bez temelja se ne gradi krov.
Kako je netko rekao, od pionira do seniora, a ne u seniore se ulaže 90% sredstava (koji su mali) a ostatak u sve ostale kategorije. Tužno je da mi, kao u gotovo svim sportovima, postižemo ne odlične nego senzacionalne rezultate s obzirom na to kako nam baza izgleda, odnosno kako se radi u klubovima. Pa Španjolci imaju jednu od najjačih liga svijeta, Litavcima je košarka nacionalni sport, grb i jelo, Francuzi ulažu puno u svoje klubove, Talijani isto, a mi imamo Cedevitu koja je financirana privatnim novcem i uz moje skromno mišljenje se ne razvija na potreban način, Cibonu koja je grcala u dugovima do prije dvije godine i to je to. Ostali se ili snalaze kako tako ili su na rubu ruba provalije a to je nešto što ne smijemo dopustiti. S time ide i ona slika koju smo mogli danas vidjeti. Sabonis, predsjednik litavskog saveza, osoba koja ima težinu gdje god dođe (ne mislim samo na kilažu :), onda je tu predsjednik ukrajinskog saveza, Volkov, talijani imaju Meneghina, a mi imamo Danka Radića, grobara naše košarke koji je donio samo zlo našem sportu. Umjesto da naši proslavljeni igrači preuzmu kontrolu nad košarkom. Gledam dokumentarac "The other dream team" o litavskoj reprezentaciji 92' i njihovim zvijezdama. Pa svi, od Sabonisa, Marčiulionisa i Kurtinaitisa se bave i dalje košarkom, imaju svoje škole, vrte se oko saveza i čuvaju taj ugled reprezentacije. Pomaže se kako god se može, radi se na razvoju i svojim ugledom i imenom uspijevaju to držati i dalje na visokoj razini, mada nisu svi visokopozicionirani kao Sabonis primjerice. Ne mogu shvatiti da nama jednu od najpotentnijih repki vodi jedan Brajković, da nam mlade nade uništavaju kojekakvi "stručnjaci" a vodstvo nam drži jedan sudac, pazi ti ugleda u svijetu, košarkaški sudac. Samo da još nakon njega dođe Dožai i u Italiji Lamonica i ajmo šou...
Dok ne sredimo temelje, možemo se vaditi na suđenje, nedostatak respekta, promašena bacanja i loše igre, ali dok se temelji ne srede u potpunosti neće biti sreće. Još jednom, dečkima svaka čast. Nek uđu u utakmicu sa Španjolskom bez pritiska, nabrijani i bit će sve u redu. Ako pobijede, izvanredno, ako izgube i dalje vrhunski rezultat i konačno nećemo morati sa zebnjom i dvojbama ići na SP nego sa nadom da ćemo ponoviti još jedan odličan rezultat.