Težak je protivnik Litva, još k tome nama povijesno neugodan. Ali u Sloveniji naša reprezentacija ruši sve moguće tradicije, vrijeme je da se sruši i litavska neugoda. Pobjeda bi bila strašna stvar, a Litva bi sve ono lijepo što smo napravili zaokružila (jer zadnje polufinale bilo je baš protiv njih). Baš bi došlo kao točka na i, kao šlag na tortu...

Jednog igrača posebno moramo apostrofirati - Mantas Kalnietis. Zanimljiv je gospodin taj Mantas. Ja ga uvijek volim nazvati dugogodišnjim litavskim projektom i programiranim nasljednikom velikog Šarasa. Projekt zbog toga što je godinama izluđivao navijače iz zelene šume, a unatoč tome što je stalno bio na udaru kritika momak je uvijek imao zagarantiranih 20-25 minuta. Koliko se Mantasa forsiralo govori lista igrača koji su s njim dijelili minutažu: Marko Popović, Marcus Brown, Ćapin na svom vrhuncu nakon fenomenalne sezone u Lokomotivu... Čak je i jedan Ty Lawson za kratkog boravka u Kaunasu dijelio minute s Kalnietisom. Očito da se čovjek trebao maknuti iz Kaunasa, osloboditi se velikih očekivanja da konačno procvijeta. A to je napravio prošle godine u Kubanu da bi odličnu formu prenio i u reprezentativni dres. Unatoč puno većih imena u litavskom rosteru, igrača s dosta većom reputacijom, Kalnietis je po meni ključni igrač ove reprezentacije. Ne zato što ga osobito cijenim, već zbog toga što je glavni i jedini organizator litavske reprezentacije (Delinkaitis je tu samo da popuni broj, on jednostavno nema dovoljno kvalitete). Bilo bi sjajno uštopati Kalnietisa, mislim da u tom slučaju naše akcije skaču u nebo.