Evo za kojih sat vremena kreće se put Dežele.
Inače nikad nisam bil pobornik stavljanja velikih impreativa pred naše sportaše, ali danas moram. Danas je neopisivo bitan dan za hrvatsku košarku i dan kad napokon sve može krenut nabolje. Danas je prilika da se napokon razbije najveća psihička barijera u povijesti hrvatskog sporta. Osim toga, jedan vrhunski rezultat je zadnje kaj može prodrmat našu uspavanu košarku, i zato treba sad ne samo proć u polufinale nego uzet i medalju, bilo koju.
Lakšu priliku za doći do medalje teško da ćemo imati, ždrijeb nam se savršeno posložil, igramo fenomenalno, a i praktički smo domaćini na svakoj utakmici.
Druga jako važna stvar zbog čega moramo uzet medalju. Trenutno nam stasa najdarovitija generacija naših košarkaša. Od 1994-1997.godišta imamo nevjerojatan niz talenata, svi odreda su vodeći u svojih godištima u Europi. Zbog toga je jako bitno da uzmemo medalju, razbijemo prokletstvo 1/4 finala te da skinemo teret sa leđa budućim generacijama.
Nadalje..i mi sami imamo neviđenu priliku napokon stvorit mentalitet pobjednika, što je od velike važnosti za daljnja prvenstva kad smo, sa ovakvim klincima, legitimni kanidati za medalju na svakom Eurobasketu. O porazu i posljedicama poraza ne želim ni govorit.
U BOJ U BOJ