Što reći? Koju posluku porati?
''Ima jedno mjesto u Grčkoj koje se zove DRAMA'' Evo nas tamo gdje nitko nije imao ama baš nikakvog razloga vidjeti nas nakon prve utakmice ovog prvenstva. Porodili smo si tu Ukrajinu protiv žilavih Helena i sada se sve svodi na jednu utakmicu, na 40 (eventualno +) minuta u kojoj nećemo prokockati plasman za SP u slučaju poraza, ali možemo nešto što su dečki itekako zaslužili svojim predstavama na ovom prvenstvu - BORBU ZA MEDALJE!
Nije vrijeme za uljuljkavanje i euforiju. Pred nama je žilava i atletski potentna ukrajinska momčad koja se može pretvoriti u živu zamku ako se oko ruku i nogu naših igrača objese okovi straha. Simon igra pod blokadom, ne znamo koje je zdravstveno stanje Tomića (prehlada), Žorić igra sve lošije u napadu, ostale je iscrpio ritam turnira kojeg igramo praktički s 9 igrača. Hrvatska je, što zbog realnog umora/što zbog emocionalnog ispuhavanja protiv Italije, u susretu sa Grčkom izgledala letargično, umorno, na trenutke čak i tromo.
Možemo se samo nadati da će 2 dana biti koliko toliko dovoljni za odmor jer smo akumulirani umor prikazivali i u prvom poluvremenu protiv Italije. U eliminacijskim utakmicama potrebno nam je puno više dobrih minuta - a idealno bi bilo svih 40!
Omjer 7-1 je nevjerojatan i fenomenalan - ali hoće li dati više samopouzdanja ili opterećenja na pleća naših odnedavno stabilnijih igrača. Možda čak i previše u intervjuima ponavljaju kako će sav njihov trud biti za ništa ako ne pobjede protiv Ukrajine. Naravno, svi bi mi voljeli da se to pretoči u energiju i strast i želju na terenu. Ali željeti i doživjeti su dvije različite stvari - kako znamo iz dovoljno prošlih četvrtfinala.
Ovo je dosadašnji score naših protivnika:
Dakle, ne radi se baš o jazavcima. Namučili su Francusku (od koje smo izgubili 30 razlike u pripremama) i dobili Srbiju (onu od koje smo izgubili 17 razlike u pripremama).
KUTAK ZA PARANOIKE ILI SLAVKOVA KUHINJA:
Jedna je mlada i talentirana momčad pod paskom Nevena Spahije žarira i palila na prvenstvu u SiCG 2005. dok nije naletjela u četvrtfinalu na talentiranu momčad Španjolske i trojicu egzekutora ''pravde'' (nećemo ih spominjati). U toj je jednoj utakmici sve što je moglo poći krivo pošlo krivo. Naši najbolji igrači, Planinić i Kasun, ispali su u regularnom dijelu zbog ozljeda, a Španjolci kampirajući cijelu utakmicu na liniji za slobodna - ''izborili'' produžetke tijekom kojih smo se psihološki raspali - svi - od momčadi do klupe do navijača. Što je zajedničko tadašnjoj Španjolskoj i sadašnjoj Ukrajini. U očima FIBA-e, sljedeće se EP imalo odvijati upravo u njihovoj zemljI! Toliko o tome...
Hoćemo li srušiti još jednu barijeru na ovom prvenstvu i u ovom naletu - konačno prekoračiti prag četvrtfinala...
Stay tuned...
Nemojte misliti na rukomet i Portugal. Samo se smirite sad. (čuješ Viki?), Volio bih vjerovati da će naši dečki izaći na teren i jednostavno mljeti Ukrajinu od prve do zadnje minute osvajajući ulaz u polufinale - autoritativno, dominantno poštedjevši naše već istrošene živce. To bi bio SCENARIJ 1.
A osjećaj mi govori sljedeće oliti scenarij 2. Čini mi se da je ovo prvenstvo u znaku broja 6 - od Skansijevog limita od 66 koševa do 6 dobivene utakmice u nizu nakon koje kao da smo se resetirali. Pobjeda nad Grčkom bila je kao frizirana pobjeda nad Gruzijom.
Stoga bi po tom nekom zakoniku utakmica protiv Ukrajine trebala proći kao utakmica sa Poljskom. Psihološka muka. S Ukrajincima se uvijek mučimo u sportu. Ne znam jesu li to neki karmički dugovi još iz velikih seoba ili što, ali tako je. Po prvi put nisam posve siguran i volio bih da griješim odnosno da će se utakmica odvijati po scenariju br. 1. Sve zavisi o tome hoće li naši igrači moći povratiti snagu i energiju u ovih par dana te s kakvim će stavom zakoračiti u dugogodišnji bauk četvrtfinala. Opet osjećam veliku partiju Darija Šarića (COMETH THE HOUR, COMETH THE MAN!
) i Žorićev napadački povratak (iako će biti teško pošto je ostao bez brade
koja je njemu kao Samsonu kosa!). Iako sam im dao izravnu podršku protiv Italije, žao mi je što nemam novaca i mogućnosti biti tamo s dečkima i podržati ih u ovom najvećem izazovu dosad. Zato molim sve prijatelje košarke koji su u mogućnosti da krenu za Sloveniju u četvrtak i pridodaju svoj plamen HRVATSKOJ VATRI!
Zajedno u bolje sutra i... Bla, bla...
P.S. Tko prvi preko 66 - pobjednik! Tresem se na samu pomisao. Koliko smo dugo čekali, koliko smo dugo patili i plakali, koliko smo tugovali okruženi samo sjenkama naših prošlih velikana. Nadam se da će sada sve te godine, sva ta razočarenje i bol naši igrači i navijači skupiti u jedan ogroman val, u jedan uragan, jednu šaku s kojom ćemo probiti sve na našem putu prema toliko dugo čekanoj medalji! Stigao je čas za heroje!
[uredio Dropshotski - 16. rujna 2013. u 20:06]
[uredio Dropshotski - 16. rujna 2013. u 23:28]
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...