Auh prečeraste ga s tim Staljingradom!
Našim je igračima najbolje istjerat nervozu oko eliminacijske utakmice onako kako to rade šampioni (u kretanje i energiju), a vidjeli ste čime to rezultira u jučerašnjem susretu Španjolske i Srbije.
Ovo je prvenstvo čudno ne samo zbog povijesne povezanosti Ljubljane 1970. (sjetili su se danas u SN-u) i Ljubljane 2013. nego zbog tih 18 godina punoljetnosti - suše nakon koje naši navijači i igrači nisu još uvijek sinhronizirani.
Primijetili su to i strani komentatori - kako još uvijek mi u publici čekamo njihov potez da se pokrene URAGAN s tribina. Nije da ne vjerujemo dečkima nego ono većinom ne vjerujemo u ono što vidimo, vlastitim očima. Tek kad lopta prođe kroz obruč ili završi u rukama naših nakon blokade - doista znamo da ono što doživljavamo nije fatamorgana.
Toliko smo (bili) traumatizirani.
Ali nadam se da večeras neće biti tako. Nadam se da će večeras bez obzira na kretanje rezultata svaki napad Ukrajinaca biti dočekan salvom žvižduka, a svaki naš napad gromoglasnom pjesmom. Sada su to stvarno zaslužili!
To za publiku i ono prvo za naše na terenu i dobivamo. A sad na susret susjeda da mi malo skrate vrijeme.
P.S. Sinoć sam se fino obrijao i danas prodao svima da je to kao zbog posla - a ustvari sam samo htio izgledati reprezentativno kad se sjednem pred TV prilikom ove svečane prilike hrvatske košarke. Nisam još siguran za odijelo i kravatu - vidjet ću...
Izađite na balkone i zaurlajte za šampione!
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...