Meni je jucer za taj odnos simptomatican ulazak u drugo poluvrijeme. Odmah cim je pocelo, pocele su se radit neke akcije za Hezonju, odigrao je i pick sa Tomicem kada mu je lijepo dodao za, naravno, polaganje

Nakon toga je uhvatio skok u obrani i u petoj sekundi napada opalio tricu dolazeci sa svoje polovice. To je, po meni, bio dobar, otvoren sut koji on bez problema moze pogoditi (a opcenito se jos pocetkom priprema govorilo da ce igraci imati ovlast to ciniti za razliku od vremena pod Repesom kod kojeg su se akcije ''morale vrtit do kraja''). Iscurila je van, a Mario je poslan na klupu (ne znam da li bas odmah potom, ali ubrzo u svakom slucaju). Vracen je tek 5 minuta prije kraja kad smo bili u povecem zaostatku, a i momentum je bio na strani Gruzijaca (ukratko, vec je tad bilo jasno da cemo vjerojatno izgubit).
Kao da je uveden s mislju ''ajde, spasavaj sad... da vidimo taj tvoj talent''.

Konstatno mi se cini kao da ga se ne shvaca ozbiljnim igracem. Treneri (govorim u mnozini jer je Pascual imao slican odnos prema Mariju) kao da ne vjeruju u njega, ali su valjda culi za njegov talent pa ponekad neke akcije rade za njega, ali ga s druge strane kaznjavaju za greske kao da se radi o djetetu koje samo nije svjesno svojih pogresaka. Ne dobiva redovito loptu u ruke, u ritmu napada, nego samo po posebnim uputama, u ocajnickim situacijama i posebnim misijama... kao da ga se poziva da opravda svoj talent, namece mu se pritisak po nekom mom dojmu.

Kao da se na njega ne racuna kao na ravnopravnog, ozbiljnog kosarkasa koji zna odigrati i racionalne jednostavne akcije.