Najveci problem je, da niko u savezu ne diagnosticira, sto nasoj kosarci fali: inteligencija igre. Najbolje se to mjeri u izgubljenim loptama, forsiranim sutevima ili jednostavno onim "glupim potezima", za kojih se uvijek pitamo zasto se igraci tog ranga odluce napraviti takvu glupu i nepotrebnu akciju. 

Inteligencija igre je najizrazenija kod Srba i Grka. Zato su Srbi uvijek u vrhu, a Grci do nedavno bili. Spanjolci imaju dosta toga, ali se vise obaziraju na individualnu kvalitetu, a Francuzi skoro iskljucivo na individualnu kvalitetu i atletiku. Amerikanci jos vise samo atletika i individualna klasa. Litvanci su isto imali imali visoku inteligenciju igre, ali su se i dosta obazirali i na jak sut - kao reko, kod Srba i Grka je to uvijek bilo posebno izrazito.

Mi imamo individualnu kvalitetu skoro u rangu ekipa na vrhu, ali nam je inteligencija u igri dno dna. Materijal igraca nam je za stil Srba i Grka, a ne Francuza i Amerikanaca.

Nebi se slozio da je psiha ili "luzerski mentalitet" problem, to je vise simptom a ne uzrok, simptom visokog psihickog pritiska u igri, do kojeg dodje bas zbog nedostatka inteligencije. Prije dvije godine u Sloveniji smo stigli do polufinala i pobjedili sve infarkt-zavrsnice (Gruziju sa 1, Poljsku sa 4, Slovence u produzetku, Grcku sa 4). Ocigledno mozemo i psihicko teske zavrsnice igrati, kad ne pravimo gluposti.

Moramo diagnosticirati, sto nemamo a sto Srbi i Grci imaju. Onda mozemo naci lijecenje za bolest. Ja bi predlozio srpskog trenera visokog ranga (ima ih nekoliko), koji preuzme repku za minimum 2-3 godine, kako bi polako ali sigurno izgradio ono, sto nam fali. Jos vaznije, da se u tom smislu promjeni skolovanje buducih trenera, ali i igraca u zemlji. Nije sramota preuzeti nekih principa od Srba, i oni se cesto pitaju, sto bi fudbal mogao nauciti od nogometa.