Ne slažemo se sa tezom koja se uzima kao argument kako, na primer, Šarić, Rudež ili Tomić, u svojim klubovima imaju malu minutažu, igraju epizodne uloge, pa su, prema tome, precenjeni igrači ...
Prvo, u NBA ligi ni Džordan nije igrao svih 48 minuta, morao je i on nekad da izađe da se odmori. U situaciji kada imaš skoro 15 igrača u rotaciji, naravno da se većina neće naigrati, ali to nema veze sa doprinosom timu. O tome govori statistika. Da Tomić ne igra, ili da ima malu minutažu, ne bi dva puta bio MVP Evrolige. Rudež ne bi bio najbolji trojkaš među rukijima u regularnoj 2014-15 sezoni ... Pa ni Teodosić nema u klubu minutažu koju ima u reprezentaciji. Nedović nije ni dobio šansu u NBA, da ne govorimo o Raduljici koji godinu dana igra skoro rekreativnu košarku ...
Činjenica je da su Šarić, Tomić, Ukić, Hezonja znatno korisniji svojim klubovima nego reprezentaciji. Da li možda zato što u nacionalnom timu igraju pozicije na koje nisu navikli ... Onda treba organizovati igru tako da svi igrači mogu da pokažu svoje kvalitete. Međutim, iz igre Hrvatske ispliva ono najgore iz igrača, sve njihove tehničke falinke, sve njihove košarkaške mane ...
[uredio etno-expert - 13. rujna 2015. u 19:15]