SAD 2002 (Indianapolis)
PG: Baron Davis, Andre Miller
SG: Reggie Miller, Michael Finley
SF: Paul Pierce, Shawn Marion
PF: Elton Brand, Antonio Davis
C: Ben Wallace, Jermaine O Neal
+ Jay Williams i R. Lafrentz
izgubili u drugoj fazi od Argentine, a onda u četvrtfinalu od Jugoslavije (SCG)
Atina 2004
PG: Allen Iverson, Stephon Marbury
SG: Dwyane Wade, Richard Jefferson
SF: LeBron James, Carmelo Anthony
PF: Lamar Odom, Shawn Marion
C: Tim Duncan, Amare Stoudamire
+ Carlos Boozer i Emeka Okafor
izgubili od Portorika i Litvanije u grupnoj fazi, i od Argentine u polufinalu
2006 (Saitama)
PG: Chris Paul, Kirk Hinrich
SG: Dwyane Wade, Joe Johnson
SG: LeBron James, Carmelo Anthony
PF: Chris Bosh, Elton Brand
C: Dwight Howard, Brad Miller
+ Shane Battier, Antawn Jamison.
izgubili u polufinalu od Grčke.
Silu postova sam napisao, i na ovom forumu, pokušavajući da objasnim da NBA igrači nisu vanzemaljci i da s kraja XX vijeka i početkom ovoga ostatak svijeta prihvata metodologiju treninga i individualne pripreme igrača čime i mi obični smrtnici možemo bar donekle fizički parirati NBA igračima.
A kad im fizički pariramo, uz malo sreće i povoljnih okolnosti oni najbolji među nama iz ostatka svijeta mogu i da dobiju te utakmice. Ne često, ne lako... ali ipak mogu, za razliku od 70-ih i 80-ih gdje su NBA igrači mogli doći na kreku i sa okovima na nogama, svejedno bi rutinski dobili i SSSR i YU, najbolje iz ostatka svijeta.
Pa čak i kada USA izbaci najbolje od najboljeg, kao što je bilo u Pekingu 2008, ni to nije bilo lagano jer je na drugoj strani bila reprezentacija na vrhuncu koja ih je do dva minuta prije kraja držala "na konopcima".
Naravno da će i dalje biti finala i utakmica gdje će USA dobijati svog protivnika 25+ kao npr. Srbiju 2016, ali čisto da ne se ne ispada glupo u društvu, red je da prosječan ljubitelj sporta ne ispaljuje one floskule kako je dovoljno da se bilo koja NBA ekipa sastavi da će sve biti rutinski, i da im niko ne može ništa.