Lionel Mandrake je napisao/la:
Kad smo je osnivali trebalo je biti svjestan da si stavljamo govno u usta. E pa sad ga treba progutati. Jednostavno danas vrijede nova pravila igre i njima se treba prilagoditi. Nažalost. Jer koja je druga solucija? Ako Jadranku rasformiramo onda nas klupski nema na europskoj košarkaškoj mapi. Realnost je takva i golema zabluda bi bila misliti drugačije. Raspad lige je najbolji mogući alibi za Bartomeua da nas odstrani iz europske elite.
ABA liga, kakva god bila, ipak ima vrlo pozitivnih stvari.
Vidi cijeli citat
pa znaš kako, meni je to malo nategnuto, da si svjestan da "jedeš govna" i da si se pomirio sa tim. Sama takva konstrukcija me u startu odbija...
Ako gutamo 10-15 godina, možda je vrijeme da vidimo kakve su alternative. Slažem se da nas prvih par godina nakon razdruženja ne bi bilo u EL i EC, ali nakon tog perioda i blage reorganizacije mislim da bi se počeli približavati onom nivou na kojem smo bili nepostredno prije stvaranja ove privatne organizacije.
Forte ex Yu košarke nikad nije bio novac, uzimanje gotovih igrača i stranaca, već stvaralaštvo, izuzetno velika baza igrača koja je sazrijevala na jednom mjestu. Te baze danas nema, jer svaki prosječan igrač koji nije dovoljno dobar za ovih nekoliko Top 4-5 klubova ne želi da ostane ovde već ide u Mađarsku, Rumuniju, Bugarsku, Gruziju, Kipar (prelistajte malo eurobasket.com stranice ovih košarkaški egzotičnih država, pune su igrača sa ovih prostora). Pri tome, kada pobrojimo listu igrača mlađih od 18g. koji su u inostranstvu (i tu ne mislim na Hezonja nivo, već na ove manje poznate) i one koji su na koledžima, dolazimo do brojke od preko 100 i za Srbiju i za Hrvatsku.
A poenta je baš u tome, u toj srednjoj i srednjoj nižoj klasi koja bi trebala ostajati u našim ligama i praviti konkurenciju, iz te konkurencije bi se trebala napraviti određena hijerarhija, i vratiti na sistem gdje Partizan i Cibona nisu morali dovoditi skupe strance ili islužene domaće veterane/propale talente već bi dobijali poluformirane igrače iz Čačka/Zrinjevca koje bi oni dalje profilisali, igrali s njima neko evropsko takmičenje, za početak i Eurocup, što da ne...
Sami povratak na nivo od 1995-2000 vjerovatno ne bi bio moguć zbog nekih novih trendova (puno obimniji skauting stranaca koji bi kao i sad odvodio najbolje, slabija ekonomska situacija naših gradova u unutrašnjosti), ali po meni bi i približna verzija tog sistema bila bolja od ovog sadašnjeg cirkusa, svakodnevnog mjenjaja pravila, bodovanja, licenci, wild cardova, Szolnokija, Levskih...
Prosto, današnja situacija u kojoj svaka od ovih država ima dva ili tri (polu)ozbiljna kluba a u ostatku zemlje nema igrača koji znaju lijevi dvokorak nije normalna, i ne mogu da je prihvatim.
Jedini način da srpska i hrvatska košarka budu konkurentne u Evropi je da se orkenu onome što najbolje znaju, pravljenju igrača, a se odlučimo da u ovu trku idemo preko finansija, nećemo daleko stići (uostalom, dovoljno je pogledati kako je stanje po tom pitanju lošije iz godine u godinu).