Ludiloooo ljudi moji, kakva srića i ponos u košarkaškoj Hrvatskoj, u dva dana u dvije dramatične utakmice Beograd je utihnua, zamuča i pa u nevjericu koja će biti potpaljena do kraja u nedilju u 20:00h kada će sa centra Kombak arene krenit veliko Hrvatsko finale u srid Beograda pa ovo je čudooooo  

Dite se polako vraća materi, reprezentativci su dali nadu a Cibona i Cedevita viru da se nešto veliko okriće u uvik košarkaškoj Hrv koja je spavala veliki zimski san u sportu koji je tako blizu srca svim Hrvatima.

Kapa do poda prvo Ciboni ( nisan se nimalo nada da ću ovo izgovorit    ) koja je napravila pravo čudo i sa velikim velikim Šarićem i genijalcem Blesimetrom pokorila moćnu Zvezdu i pokazala da nije u šoldima sve  

Smithova trica zaličila je košarkaške rane, dovoljno je bilo viti publiku Duleta i igrače kako popadaše ko kruške a srce tuče ko ludo, kakav osićaj i ponos, godine pljucanja i ruganja Srba došlo je na naplatu a nama silo ka budali triska i nadan se dala uzlet u nebesa.

Dovoljno je reć da imamo dva Euroligaša pa opet sebe zapitat dali još sanjamo    

Nadan se da će sve ovo dati postrah i toliko zeljen uzlet i Zadru pa da se Hrv košarka vrati di joj je i misto u vrh Europske i svjetske košarke  tamo di nan je i oduvik bilo misto   

Veliki pozdrav iz grada košarke koji ovih dana skupa slavi i zivi velike pobjede naših u Beogradu