Kvrga je napisao/la:
Mislim da si "mašio ceo fudbal".
Ja sam govorio o tezi koja se stalno provlači da je ABA liga kriva što propadaju košarkaške sredine kao što su npr. Užice i Smederevo (ovo pričam napamet) ili Šibenik i Split, što nije točno.
Propadaju zbog loše politike koja se vodi u klubovima, gdje svako vuće na svoju stranu i hoće preko igrača na brzinu zaraditi masnu paru.
Cibona je došla u dubiozu zato što im je politika godinama bila da je bolje kupiti sumnjivog stranca, nego odgojiti vlastitog igrača. Ta je politika bila i dok se igrala Hr liga, nije im ABA zbog toga kriva.
Znači,
sistem u kome se favorizuju političke ulizice i poltroni, dok su iskreni košarkaški radnici gurnuti na marginu nije ekskluziva ABA lige, nego sporta općenito u "regionu". Pogledaj samo nogomet kod vas i kod nas, a svatko ima svoju ligu.
Srbija je vice prvak svijeta s igračima koji su potekli iz te lige, ne vidim kako je onda ona "grobar srpske košarke".
Vidi cijeli citat
Mislim da si cijelu priču uveo u sistem šta je starije, kokoš ili jaje, tj. da li su domaće lige postale slabe zbog postojanja ABA, ili je ABA nastala zato što je najjačim ekipama bilo dosadno u domaćem šampionatu.
I drago mi je što si pomenuo nogomet, zato što je to odličan primjer, jer on defacto STOJI BOLJE OD KOŠARKE, i to će ti potvrditi svako u regionu ko radi u ova dva sporta. Svaka sredina ima svoju šansu, anonimni igrači imaju šansu da se dokažu protiv najjačih, i postoji prirodna prohodnost, neko iz RNK Splita ili Radničkog KG ima tokom cijele godine šansu da igra pred "velikom četvorkom" i da se dokazuje, obezbjedi sebi transfer, i prirodan napredak. Lokalna samouprava ima motiv da uloži novac u njih, privatnici takođe, jer znaju zbog čega ulažu.
S druge strane, koji je interes grada i lokalnih privrednika da ulože u košarkaške klubove iz tih gradova kad nemaju šansu nastupati sa najboljima u državi? Nikakav!
Svaka zemlja treba da ima svoju bazu igrača u prirodnoj hijerarhiji, dakle,
početak u slabijem klubu, dokazivanje protiv najjačih, pa onda transfer u najjači klub. Uzeću primjer hrvatskog problema plejmejkera, i meni vrlo dragog igrača iz reprezentativnih under ljeta proteklih nekoliko godina.
Mislav Brzoja je imao sve što treba da izraste u jako dobrog igrača, pokupio je krš medalja sa Darijom, rano dobio šansu u prvom timu Dubrave (Zrinjevac, Zagreb, svejedno, bilo koji klub koji nema rezultatski pritisak i može da gura mladog igrača) i u punoj sezoni protiv Cibone, Cedevita i Zadra mogao je dobiti vrhunsku školu, predstaviti se u jakim utakmicama i tako na parketu zaraditi svoju šansu za sezonu u nekom od tih klubova.
Kako nije dobio to, ostala mu je obezvrijednjena domaća liga, i naravno dečku se nije trošilo vrijeme na ligu od koje su i Bog (Radić

) i ljudi (sponzori, publika) digli ruke (jer koga zanima liga bez Cib/Ced/Zad), da se zlopati po Kaštelima i Dardi, i otišao je u NCAA.
Od eventualnog povlašćenog položaja (jer neki prirodan sistem bi bio da savez i klubovi forsiraju svog talentovanog klinca) došao je u situaciju da je tamo samo jedan od jednakih, presjedio je prvu sezonu u Villanovi, onda napravio transfer na manji koledž i administrativno bacio još jednu sezonu, da bi dobio bilo kakvu šansu. Tri godine kasnije nakon što je vukao svoj tim do titule prvaka Evrope, Brzoja je ispao iz ritma, nije imao gdje da igra, danas već polako padaju sve nade da će biti i 50% igrača kakav je mogao biti.
Savršen primjer kako funkcionisanje domaće košarke po sistemu "tri profesionalna kluba i boli me kurac za ostalo" skraćuje bazu i ubija kvantitet. I ovde nije toliko bitan novac, Brzoja za svojih 5 godina u SAD neće uzeti ni dolar, dečko je otišao tamo samo da nađe šansu.
Navođenje Sašinog srebra u Madridu je irelevantna stvar, mogu ja navesti gomilu vrhunskih igrača koji su nastali u periodu između pada Yu lige i pravljenja ABA, pa šta?
Dakle, ABA nije direktno kriva za propast domaćih prvenstava, ali jeste posredno, jer je uskratila motiv bilo kome da uloži nešto u tu ligu, i samim tim i svakom ozbiljnijem igrčau da ostane tu.
Zaista ne znam zašto svi ignorišu primjer Litvanije gdje su njihovi klubovi u proteklih 15 godina igrali u tri različite regionalne lige, ali su svaki odlazak morali da usaglase sa svojim savezom, i da tokom godine konstantno igraju utakmice i u domaćem takmičenju koje im je sačuvalo integritet (kao rezultat toga imamo činjenicu da je Neptunas iz vedra neba upao u EL ove godine, i to preko domaćeg takmičenja). I koliko je zaista realno da naši najjači domaći klubovi rade kontra interesa saveza, i da jedna privatna firma zna bolje šta je u interesu naše košarke nego ljudi iz tih saveza?