https://www.youtube.com/watch?v=T_0sjUedrJc
Možda je i bilo podijeljeno, al je itekako aktualno, vidite od kakvog je kova čovjek...
"Imao sam trening u Pioniru i vidim pre mene treniraju, posle mene treniraju, sa strane trenira ženska ekipa, osetiš miris košarke, prave košarke.
Trinkijeri je pričao o slobodi koju daje svojim igračima, kao i o granici šta igrači mogu, a šta ne mogu.
"To ne znači - ja mogu da šutnem, ja ne mogu da šutnem. Nikad u karijeri nisam rekao igraču nemoj da šutneš ako si slobodan. Iako ima 20 odsto uspešnosti. To onda nije košarka, to je neki drugi sport. Ja mnogo radim na stautingu kako treniramo, da bi igrači znali kako da se ponašaju kod donošenja odluka. To je najvažnija stvar. Rizik je da neki put izgubiš utakmicu jer imaš krive odluke, ali ne znam bolji i brži način kako igrači nešto da nauče ako ih ne baciš u more da plivaju."
Italijan je otkrio interesantan princip prilikom izbora igrača, ali i kako je pre tačno deceniju u Drugu italijansku ligu doveo Kajla Hajnsa.
"Znam šta želim, kakve karakteristike igrača želim i šta mi treba za filozofiju ekipe. Ne tražim konkretno ime. Kod Hajnsa, Gaudloka i Lengfora sam imao sreće. Hajnsa sam video na koledžu Grinsboro. Nije bio najbolji igrač, ali sve je ih je razbio iako je bio najniži. Posle dva meseca gledao sam ga na Letnjoj ligi, on na 'trojci', najgori na terenu, ne može da pogodi, ne može da dribla... Ja sam ga u svojoj viziji video kao 'velikog', a ne na trojci. Večerali smo i shvatio sam da je super pametan dečko. Rekao sam sebi: "To je moj igrač. Sećam se da je prvi put kada je došao na trening auto parkirao u reku. Veroli je mesto od tri, četiri hiljade stanovnika, na brdu. Kada je došao iz Amerike mislim da se prekrstio tri puta kada je video gde je, ali je bio tako otvoren i mnogo je želeo da bude igrač, da bude bolji," naglasio je 50-godišnji trener.