poenta je da svi mi dolazimo pred TV sa različitim predznanjima i stoga različitim očekivanjima, i nemoguće je svima udovoljiti.
Recimo Srđan Radojević sa SK i Igor Tadić sa Arene su po struci treneri, nekada su radili u mlađim kategorijama, idu po seminarima, prate sve moguće novitete, i izbacuju puno stručnih termina, i to uglavnom na enegleskom jeziku. Ja sam tip publike koja guta taj sadržaj, i dobro mi je kad usred prenosa kažu da je ta akcija pindown flare motion, ili da je šuter istrčao dijamant ili elevator doors.
A s druge strane kada gledam tekmu sa mojim starim njemu su te informacije naravno suvišne.
Za ljude koji nisu redovni konzumenti košarke vjerujem da dobro stoje Edin Avdić i Slobodan Šarenac, jer imaju taj dramski i zabavljački talenat, znaju kad da podviknu i da pokažu emocije, a da to nije vještački. Taj stil je i najpopularniji za šire mase, i najbolje prolazi na jućubu, takvi komentatori postaju zvijezde.