Bit' ću što kraći i što jasniji - možda jednom prođe "suha" riječ bez epiteta.
1) Molim Vas - nemojte otvarati poseban topic - jer ja to ničime nisam zaslužio.
Običan sam tip - koji izvan etera živi život što dalje od mase i gužve - u prirodi i tišini.
Jedan sam od Vas - ali ispalo je tako da me povuklo novinarstvo dok se neki od Vas nisu ni rodili.
Guštajte u Vašoj Mladosti - želim Vam to od srca.
2) Hvala na svakoj toploj rečenici - pozdravu i razumijevanju!
Hvala na svakoj pravoj/argumentiranoj/ljudskoj kritici! HVALA!!!
Sa svakim bi od Vas popio piće - bilo gdje i bilo kad! Teško je sve i stići - nemoguće.
3) Jučer prve rečenice od mambe - nisu kritika. To je bulšit - a meni je malo too much bulšita oko nas.
Boli me dupe za mnom - ali ono od jučer za Izundua i kontekst je bulšit!
Nastavak moderatora na mambu - nije moderiranje već je preseravanje i klasični naš "ne bi se štel mešati ... "
I to je legitimno - ali nije fair - a nije bilo ni točno u kontekstu.
Ovo nisu grube riječi - već jednom da se i ja izrazim dovoljno razumljivo.
4) Ego? Tko vjeruje ili ne vjeruje - a posebno onaj tko me poznaje - ("nikad se nisi znao prodati stari moj") -
zna da sam ego ostavio tamo negdje 96/97/08 - kad sam do 23e godine života doživio i previše u novinarstvu.
5) Prošle godine ostavim ovdje broj telefona - javno i otvoreno - kao poziv na piće bilo gdje i bilo kad!
Bilo je to u vremenu kad je ovaj forum pisao - "kako neslušljivo navijam za Crvenu zvezdu u finalu protiv Budućnosti ... "
Nisu valjda prošla 24i sata - zove me neki delija i drži mi predavanje: "tražio sam kontakt Arene u Beogradu - da te prijavim kako si sramotno navijao za Budućnost ... "
Čak je pokušao biti i fin - "znam - ti si inače normalan ... "
Rekoh - jer mi je malo puka' film: "Hoćeš da ti ja dam kontakt kome da se obratiš u Beogradu? Nema problema - deri - rasturi - izbaci me delijo na ulicu!"
:
Čekaj - za koga sam na kraju navijao? Za Zvezdu ili Budućnost?
6) I danas ću se na Mega - Zvezda ispričati barem tri puta u prijenosu - jer mi je osnovni motiv ulaska u prijenos: POŠTOVANJE gledatelja - pa da je i jedan ispred ekrana.
Nikad mi se nije problem ispričati - jer je to početak i kraj svakog odnosa u životu - pa i ovog "virtualnog" ...
KRITIKA je genijalna 'stvar' - ako je ljudska i argumentirana - ako je točna i ispravna - i ako je izrečena da mijenja na bolje! HVALA na svakoj!!!
Bulšit je ništa drugo doli bulšit - i ostanak vlasnika bulšita na toj razini. I to je legitimno - i to je ok.
Ali i tome treba dati ime - ovime to i činim - pa svakako i završavam.
7) Košarku istinski volim - već predugi niz godina. I vjerojatno ovo ne bih trebao reći - ali hoću - jer u tome je i razlog mog jučerašnjeg javljanja.
Digao sam kredit i potrošio oko 100 tisuća kuna za dokumentarni serijal o povijesti hrvatske košarke. Doslovce sam se uništio i financijski i mentalno -
jer još uvijek smatram da ima smisla boriti se za hrvatsku košarku. I neću odustati - iako su okolnosti katastrofalne - i rijetko tko me razumio u tom pokušaju.
Mnoga su vrata ostala apsolutno zatvorena ...
8) Kod nas se ona rečenica "svaki narod zaslužuje vlast kakvu ima" - doista može prevesti: "imamo košarku kakvu i zaslužujemo!"
To vrijedi i za trenere - i za igrače - i za dužnosnike/funkcionere - (mnogi od Vas ni ne znaju što li sam sve izgovorio godinamaaaa u eteru) -
svakako i za nas novinare - ali bome i za publiku u dvoranama i na forumima.
Prođem povremeno kroz ovaj forum - i bolje da ne nastavim što li se tu može iščitati od pismenosti do ljudskosti.
Košarka je ženskog roda - time i posebna biljka. (Nogomet i rukomet su muškog rada - a samim time i strast. Udri!!! Uz dužno poštovanje!)
Pokušavam je zalijevati - čuvati - poletjeti ... i taj najmanji plamen koji još nekako kod nas gori - podići u vatru moguće pobjede za sve nas.
Za ovo usrano društvo u kojem smo svi zasrani - već i ovog jutra do sutra i tako dalje!
Primam puno poruka i javljanja iz košarkaškog svijeta - od reprezentativaca do trenera - od skauta do sudaca - od kolega novinara.
Neki ego manijak - zatetovirao bi na mom mjestu te poruke na čelo i na dupe - pa takav hvalisav hodao kroz grad.
Nije moja furka - nikad neće ni biti ...
Javljaju se i treneri i skauti - pitaju za moje mišljenje o pojedinom igraču ili određenom razdoblju sezone/igre.
Bilo je i osmijeha i ozbiljnosti: "Bit' ćeš mi pomoćni trener - - - za tri tjedna sve ćeš pohvatati ... "
Hvala lipa i hvala lijepa - neću!
Još neko vrime/vrijeme u komentiranju - a onda daj Bože u dokumentiranju naše povijesti.
I Sljeme moje Blago - šetnje i bicikl ...
I Primošten moj - (nije Šibenik - iako mi je Šibenik jako drag!) - plavi moji horizonti uz more - nostalgija i Ljubav za nekim starim vrimenima,
kad san s Ćalom "doktorira" košarku ...
(Teško bolestan - zadnje je gleda' Zadra u Draženovom Domu. Barem to san Ćali napravija u životu. Trebao sam daleko više.
Ali - otiša' san predaleko. Skužajte i oprostite ... )
Od svih tih poruka i razgovora - ovo je vjerojatno najbitnija rečenica koja je stigla:
"Nikad nemoj izgubiti tu zaljubljenost i emociju koju imaš za košarku. Ostani takav - jer poseban respekt ide za ljude koji nešto žive."
Oprostite na predugom izlaganju - ali, pokušao sam sve posložiti i objasniti.
Ovdje i završavam ...
Svako dobro svima - i srdačan pozdrav.
domagoj pancirov
[uredio domagoj pancirov - 07. veljače 2022. u 10:52]