Nisam dugo pisao na košarkaškom podforumu, no kada gledam ove naše mlade NBA zvijezde pa do one u klubovima dođe mi muka...Imamo generacije 94-00 od kojih su zlatne a u16 bile 94 i 95 dok su 96/97 svaka zasebno to trebale biti da su imale prave trenere, a igrale su za meč loptu na u19 sa Amerima za zlato.
Vrhunski potencijali tih godišta
94: Šarić, Bundović...Mogli postati više nego dobri za aba i više : Brzoja, Mustapić, Lebo
95: Hezonja...-=- Marinelli, Bošnjak, Bender,
96: Arapović...Božić,Vraneš,Tomić, Vučić
97: Mazalin, Bender, Zubac, Žižić, Slavica....Badžim, Skokna, Radovčić,
98: Kalajžić....Uljarević, Ljubičić,
99: Bajo....
00:Šamanić...Planinić, Janković
Ove najmlađe nebi još spominjao, neke igrače sam zaboravio jer je ovo orjentalno međutim da od toliko potencijala da je jedini koji je unatoč mnogim manama kao nedostatak atleticizma, nekih fizičkih predispozicija i loš šut kojeg je više manje ispravio je Šarić. Od onih koji su iz drugog plana došli je Božić. Ovdje leži hrpa krivih odluka pojedinih igrača, jako loš razvoj u samoj dječjoj dobi kada se razvija tehnički aspekt igre gdje su ostali limitirani na fizikalijama. Preskakanje stepenica i trčanje za većim i višim izazovima prije nego li su bili spremni.
Nisu to samo ove generacije, dovoljno je pogledati 90/91 također sjajna generacija Delaš, Prostran, Zubčić, Batur, Planinić, Babić, Buva itd. Iskočili su oni iz drugog plana kao Babić, Buva i Planinić. Ok, Delaš nije imao fizikalije za A nivo te prerani odlazak u Žalgiris pa onda posudbe, Prostran također nije imao fizikalije, Zubo je luda glava koja igra par nepar, može ti utrpati 35 lagano, a može napraviti 5 glupih stvari za redom. Međutim, zar i druge zemlje nemaju takve likove, zar nemaju klince i roditelje koji trče za lovom. Propadne i njih, no ovo je zaista katastrofalno jer skoro 90% naših mladih košarkaša nije napredovala ni milimetra već se čitavu karijeru provlače na Bogom dane fizikalije za koje nisu trebali ni mrdnuti.
Svi u HKS-u bi se trebali zapitati o ovome, ja bih iskreno povukao naše mlade reprezentacije iz svih turnira makar nam štetilo financijski jer je kontraproduktivno razvoju tih mladih igrača. Često su nakon u16 prvenstva napravili glupe pogreške jer je slava udarila u glavu, neke stvari su se još mogle tada ispraviti, no to ih je samo učvrstilo u tim glupostima.
Pod hitno zaposliti nekog lika koji ima pameti po mogućnosti stranca kao generalnog menadžera koji bi te stvari trebao malo više dovesti u red. Od dovođenja stranih trenera, printanja udžbenika i skripti za razvoj tehničkog dijela, košarkaških kampova itd. Mi na 10 vrhuskih potencijala dobijemo jednog polovnog igrača, a i taj je prošao kroz trnje i kamenje da dobije taj status koji ima.
Imamo šikaru u košarci, od saveza, komplet razvoja igrača od mlađih generacija do njihovog formiranja u seniorskoj košarci pa do pohlepe koja mnoge vodi u propast jer si umisle u glavi prije nego što pokažu na terenu. Teški kaos vlada, ovo ne vodi nikuda. Vjerujem da smo mogli gledati drugačijeg Hezonju, Mazalina i Bendera da su se stvari odigrale pametnije kako sa njihove strane tako i sa one iz naše košarke. No, nebi trebali bježati van da su ovdje uvijeti i neki potencijalni uvjeti za razvoj kakvi bi trebali biti. Ono što smo nekad imali...Da smo imali ovakvu šikaru sumnjam da bi se danas itko sjećao Dražena, a još manje Kukoča i Rađe kao igrača. Bez ikakve sumnje nakon ovih svih godina kažem da nebi bili ni sjena igrača kakvi su postali da su slučajno morali ići kroz naš košarkaški sustav i naše stručnjake od mlađih generacija do onih seniorskih trenera. Dovoljno je pogledati unatrag 20 godina još od Sesara koliki je broj talenata ostao samo na toj riječi da se zaista zapitaš šta se to događa. Ima tu dosta na što se ne može utjecati, no zaista najveći dio krivice leži u katastrfalnom stanju naše košarke.