Iako mi je jasno da ne bih trebao odgovarati na tvoje trolanje, podsjetiti ću te da je jedan Marčulionis debitirao u reprezetnaciji sa 23 godine. Na eurobasketu 1987. je bio nepoznanica svima. SSSR je bio zatvorena zemlja, a onda je zadivio košarkaške ljubitelje, Godinu dana kasnije jedan od najboljih na OI i već tada je izgledao kao NBA igrač (po stilu i fizikalijama) naspram većine europljana. Dražen je s drige strane do 1986. imao strelovit napredak, a onda je do odlaska u Real ta linija malo stagnirala, tako da njegova igra više nije prolazila kao prije. Nije mogao spriječiti gubitak titule od Zadra, a idueć godine u polufinalu od Zvezde. No, odlaskom u Real napravio je jedan pomak, a nakon sjedenja u NBA je odlaskom u Netse eksplodirao u u zadnjoj sezoni je imao boleso dobrih utakmica.

Svatko ima svoj put napretka, a razina fizičke igre koja se igrala u doba kad je Kukoč imao 21 i ovo što se sada igra u EL je nebo i zemlja. Da ondašnjeg 21-godišnjeg Kukoča staviš u nekog jačeg današnjeg EL-ligaša, prvo bi se postavilo pitanje pozicije, jer za trojku definitivno ne bi imao lateralnu brznu za braniti , a četvorke bi ga nosile pod košem. Danas su druga vremena, a juniori moraju paralelno - praktički preko noći -  odrastati ne samo igrački, nego i tjelesno da bi mogli udovoljiti zahtjevima moderne košarke.

Pitanje igračke dobi je također drugačije, drugačija je potpuno i metodologija treninga i prevencija ozlijeda. Tada je postojao propis po kojemu sa 28 možeš u inozemstvo (jer se držalo da si sa 28 gotovo već islužen igrač, da si domovini dao što si trebao i da možeš otići vani zaraditi nešto za crne dane). Bilo bi nezamislivo da jedan Reyes sa 35 igra i još bude MVP ACB lige.