Hajde da se kasnije ne ugrizem za jezik, ali španjolci su bili dobra europska košarkaška nacija, uvijek tu negdje oko medalja, ali dok nije na scenu stupila generacija 80/81 (Gasol, Navarro, Reyes, Calderon, kao udarni, pa Lopez) uz nešto starijeg Garbajosu, nisu mogli doći u poziciju sigurnog osvajača medalje i reprezentacije koja diktira neke standarde u košarci. Jest, na krilima tog poleta su podigli razinu košarke u ligi, rade dobro i organizirano, ali nakon opraštanja Navarra (već učinjeno), starijeg Gasola (vjerojatno nakon OI), ostaju u rosteru s kojim su u Sloveniji osvojili broncu, na prvenstvu koje je imenima bilo jedno od slabijih. Mlađem Gasolu i Fernandezu je 30, mogu još par godina, ali već na SP 2019 teško da će biti unutra sa 34. Pretpostavljam da će na EP 2017, ako se svi odazovu, još biti u "zagarantiranoj" borbi za medalje, ali već od idućeg službenog natjecanja 2019 će imati bitno drugačiju momčad. Rubio, premda ima dobre statistike u NBA nije postao onakvim "vau" igračem, kakvim se najavljivao dok je dominirao u kadetskoj konkurenciji i kada je počinjao u Juventudu. Abrines, Hernangomez, M. Garcia, svi ti bekići i playevi koje izbacuju, jesu igrači koji mogu biti nositelji igre u ACB, vjerojatno dobri i u EL razmjerima, ali ni blizu dominacije koju je pokazivala "ona" generacija. Razliku u kvaliteti će pokušati nadoknađivati naglašenim timskim elementom (zbog čega je njihove under reprezentacije zadnjih godina teško "razvaliti" čak i kada za njijh objektivno igraju "levati"). Ili da iskarikiram do kraja, nemaju u najavi, barem do kadeta (a taj uzrast je stvarno nezahvalno uzimati u prognoze) nekog top EL ili NBA potencijala. Njih će teško biti razbijati, ali još teže da će oni to biti u stanju napraviti nekom od pretendenata za medalju. Ono što je značio, a još uvijek znači Pau kao supertalentirana bandera od 215 s krakovima od 240 ili koliko već ima, Navarro sa svojim brzopoteznim bombama iz dotrčavanja ili izlaska iz blokova, floaterima, takvi im se ne ukazuju u bliskoj budućnosti.