Sve je to lijepo, ali trebamo se okrenuti radu. Uzdanje u genetiku nas može obdariti sa nekoliko ekstra visokih, motorički potetnih mladaca koje se može istesati u četvorke i petice. Ono čega nama nasušno treba su igrači koji igraju s loptom i kreiraju, a tu genetika ipak ima manje utjecaja u odnosu na tradiciju sporta, ili ako hoćete "zaluđenost" istim, što posebno dolazi do izražaja u nekim manjim sredinama poput Šibenika gdje se mladići "oslanjaju" na karizmu Dražena Petrovića. Recimo primjer Nakića iz Šibenika. Dok ne uzme loptu u ruke, za njim se vjerojatno nijedan skaut ne bi okrenuo. Visok (za beka), vitak (da ne kažem mršav), ništa posebno izraženih morfoloških osobina, ne skače "guzovima do obruča" , nema raspon ruku 15% veći od visine itd., itd. Ali, mali ima talent i očito je školovan kako po pitanju šuta, tako i tehnike, a kuži i igru.
Mislim da bi bilo bolje da se kanimo priča (koliko god Batonovi postovi bili znanstveno utemeljeni i tu mu skidam kapu) koje naginju nekom modelu "košarkaškog nadčovjeka" i da svrnemo pogled u ne tako davnu prošlost i sjetimo se kako su se nekada stvarali igrači na ovim prostorima koji su plijenili sa dvjema osnovnim košarkaškim vještinama - šutom i tehnikom driblinga. Bez toga imao tjelesno potentne "rukometaše", koji mogu u malim količinama biti zahvalni kao igrači sustava, ali nikako kao oni koji nose igru.
Moralo nas je žestoko lupiti da bismo konačno shvatili da problem ne možemo riješiti "kupnjom" američkih plamakera, nego se okrenuti proizvodnji. Neke naznake toga postoje, pa i na upravo završenom turnira U18 PH. Današnji izlazni i ulazni juniori + neki pojedinci poput Bašića, Radovčića bi za 2-3 godine mogli (ako se nastave razvijati) pokucati na vrata reprezentacije , a dotle će biti muka i krpanje. Marinelli, na žalost, uz svu svoju lepršavost, ipak nije playmaker, a i previše oscilira u izvedbama da bi se na njemu mogao graditi rezultat. Kao da mu nedostaje "gladi" za daljnji iskorak.
Treba intezivno pratiti (od strane saveza) i raditi (u klubovima) sa Bašićem, Filipovićem (nije play u pravom smislu riječi), Kapustom, Radovčićem, Kalajžićem, Uljarevićem. U Americi su ili odlaze Vručinić (koji je ove godine igrao više dvojku, ali osim što je ojačao i imao postotka za 3 od 50%, teško da je zaboravio igrati s loptom), Skokna, Svalina, koji također mogu biti interesantni u tom pogledu i savez ih (preko Stojka) treba pratiti.
Po zakonu velikih brojeva, neki od njih će putem zastati ili zbog manjka interesa, zbog posvećivanja studiju, ozljeda, zanemarivanja od strane krovnog saveza, tako da bi u konačnici mogli biti presretni ako od navedenih dobijemo dva "čista" playa i još pokojeg combo-a koji može pomoći.
[uredio Jotojoto - 04. svibnja 2016. u 13:33]