Uzimam si pravo suditi cistu razinu kosarke, potencijala, nacina igre, a pogotovo, e to zelim naglasiti ovdje, mentalni status vecine klinaca, koji direktno utjece na nacin kako treniraju i igraju.
Djeca nam ne uzivaju igrajuci se, preoptereceni su svim mogucim idiotarijama nas odraslih: statistikom, rezultatom, osobnom izvedbom, nema soka, nema vica, nema zajebancije...ne haklaju, odradjuju...oni su "projekti", njima je buducnost iscrtana i uokvirena pogresnim smjernicama...sta je efekt toga? Gomila izbezumljenih pubertetlija i, koji vise gledaju tribine s roditeljima i strucnjacima, nego sto se igraju...necu reci da ih sve poznajem, ali vecinu, pogotovo one bolje, vec godinama...puno ih nije "doslo" na utakmice, ostali su zarobljeni pritiskom koji njihove "njezne" godine jednostavno ne mogu provariti...
Ne zelim ulaziti u jednadzbe selekcije pojedinih klubova, to je neka druga tema, niti u nacine igre, zelim reci samo jedno,
mi im moramo sjasit s ledja i ogrnuti ih bezbriznoscu na toj razini...to je sveta trenerska i roditeljska misija, pustimo ih da se igraju, grijese, uce, da budu ludi, da budu neumjereni, da se sprdaju jer...
Ako to ne ucinimo, badava ce nam biti bas sve, od sustava, klubova, infrastrukture, svih mogucih pomagala, kampova, agenata, struke, bas sve...ocito je, sve imamo, a sve je manje Kosarkasa...igraca ce uvijek biti...