Na neki način obojica forumaša koji su zadnji postali su u pravu.

S jedne strane, Šamanić nije uspio 2016 svoju generaciju "dovesti" do medalje, a kamoli do zlata, za razliku od Šarića, koji je to učinio i to na rijetko viđen način, zaključivši "priču" sa triple doubleom u finalu proit Litve.

Za juniorsku konkurenciju na reprezentativnoj razini ipak treba pričekati ovo ljeto i nastup sa svojim uzlaznim godištem.

U klupskoj konkurenciji, Šarić je imao uz sebe Mavru i Hezonju, od kojih je drugi također ušao u petorku završnog turnira, a i Mavra je odigrao na visokoj razini. Nisam previše upućen u prilike u barceloni, ali rekao bih da nemaju jednog "Hezonju" uz Šamanića u ovoj generaciji...

..."nije ih odveo do juniorskog nalsova"...istina, ali statistika koju je imao je brutalna...nešto se valjda pita i suigrače

Međutim, nemojmo upadati u zamku ocjene dometa igrača po njihovim "under" postignućima. Sjećam se kao danas reakcija medija i struke nakon Šarićevog MVP naslova/zlata na U16: te takvo što još nije viđeno, takva dominacija, takva raskoš talenta...međutim, malo-pomalo počela je izlaziti na vidjelo njegova tjelesna limitiranost. Sada igra sigurno preko tih limita (ako uzmemo u obzir blamaže koje je znao imati u vrijeme igranja u Ciboni i Efesu...banane od ljudi (Ramljak, Ivanov, Mrva,...) koji nisu ni skočili, "popikavanje" na dvokorku i sl.).

Šamanić recimo, ne pokazuje "toliku" razinu predvodništva, barem to nije bio slučaj u U16 konkurenciji (opravdano mu se spočitavalo da ima faze "isključivanja" iz igre), sve do Batonovih procjena karaktera na temelju fotografije u dobi od 12 godina. Međutim, iz onoga što se moglo čitati iz očevih mu izjava, provedeno vrijeme u barceloni je koristio koliko za rad na igri, toliko i za osobno sazrijevanje. To se vidjelo i prošle godine kada je bez pogovora prihvatio ulogu x faktora s klupe na U18 (gdje je nastupao kao ulazno godište) i opet došao do MVP naslova (istina u B diviziji). Odrađivao je sve "prljave" poslove i još stigao zabijati odlučne šuteve. Brojke na ovom ANGT turniru nedavno su daleko bolje od prošlogodišnjih (gdje je bio između statusa startera i rezerve) i zaparvo ne vidim kakve je uopće mogao i trebao imati da bi se to javno proglasilo nečim uistinu posebnim.

Poanta je da on neće ni blizu imati fizički limit kao što je to slučaj sa Dariom, i imati će priliku cjelovitije prenijeti svoju igru na seniorsku razinu. Još se ne bih izjašnjavao hoće li se "istesati" na karakternoj razini da bude u stanju biti "go-to" guy (čovjek radi na sebi dok je živ), ali recimo da bi mogao biti negdje na pola puta između toga i "glue" igrača, ali kakvog - u obrani od obrane na perimetru do zaštite obruča (sa vertikalnošću kakvu nema nijedan naš unutarnji igrač), u napadu od istrčavanja kontri i kontrole lopte u kontri, šuteva izvana, prodora s rolinzima, pa do "klasične" low post igre u kojoj do izražaja dolazi njegova "lakonogost" (zahvaljujući i bavljenju nogometom i breakdanceu u prošlosti").
Igračima Šamanićeva profila - ako imaju radne navike - jest svojstveno da šire repertor poteza i nakon dosezanja igračke zrelosti, jer nisu tjelesno limitirani.

Rezime: Nema potrebe na takav način sučeljavati njega i Darija (posebno "pogodilo" forumaša kalelargazd), kao ni ostale nba igrače/potencijale. Svaki od njih ima nešto svoje osobito, i istinsko bogatstvo ali i izazov za onoga tko bude sjedio na klupi reprezentacije, biti će uklopiti njihove prednosti (i sakriti slabosti) tako da daju maksimum u sinergijskom efektu timske igre.

P.s. ovo se događa kad sjednem za pravu tipkovnicu. Ispričavam se ako sam "upilio"