Nemoj Nicevića u isti koš sa Sesarom i Girićekom. U U18 uzrastu prvog centra je igrao MAte Miliša, koji kasnije baš i nje ostvario neku karijeru. Nicević mu je bio rezerva, a u to vrijeme se izdvajao visinom (210) i solidnom građom.
S druge strane Sesar je već sa 15 u prvoj momčadi Zagreba pokazivao naznake ekstra talenta. Međutim, vrlo brzo se skužilo da mu se baš i ne da raditi.
Girićek je nešto između. Kao ni Nicević, nije bio starter u U18 reprezentaciji (ispred njega je bio splićanin Punda ako se ne varam), a ulazeći s klupe je donosio energiju i pogađao neke važne šuteve. Međutim, on je radom maksimizirao vlastito tijelo i posve zasluženo napravio respektabilnu euro i vrlo solidnu NBA karijeru. Ako je netko nadmašio početna očekivanja, to je bio upravo on, za razliku od Zemljića iz svoje generacije.
Ne želim se igrati gatanja, ali izgleda da dobar dio ekstra talenata iz 1994-1997 ima i vrlo dobre radne navike i to je ono što ih izdvaja od dosadašnjih. Šarić i Hezonja su već poznati po tome. Benderov napredak svakih 6 mjeseci na novom pokaznom kampu ne može doći bez napornog rada. Isto vrijedi i za Žižićev ubrzani uspon. Zadnji hype koji se stvorio (ne bez razloga) oko Zubca i Slavice također pokazuje koliko su napredovali, pogotovo Slavica (Zubca je prije svega usporila ozlijeda i dugotrajni proces rehabilitacije), što je zasluga rada s prvom momčadi.
S druge strane, postoji bojazan da recimo Mazalin neće ostvariti svoj potencijal, ali pričekajmo malo kako će se odvijati ova sezona koja bi mogla predstavljati prekretnicu u tom smislu. Neke stvari nije popravio u dvije godine od U16 uzrasta.
Očito su se neke stvari morale proći u dvadesetak godina, da bi se važnost rada shvatila kod mladih talentiranih igrača. Osim toga, događa se pomak i u trenerskoj struci, sa ovih par trenera mlađe generacije, koji obećavaju da bismo mogli uhvatiti zaostatak u struci odnosu na istočne susjede.
[uredio Jotojoto - 08. srpnja 2015. u 21:04]