Sigurno da je Dino Rađa jedan od ikona HR.košarke, ali.....

Ako se vratimo malo u povijest, D.Rađa, T.Kukoč, A.Komazec i da ne nabrajam dalje, izašli su iz Jugoplastike, koje su tada vodili po meni najveća TRENERSKA imena u Hrvatskoj, Slavko Trninić i Pino Grdović. 
Zašto trenerska? Jel ovo sve su sada obični crtači taktike, pa ko bolju nacrta, a ne da stvaraju igrače, koji bi trebali predstavljati Hrvatsku budućnost.

Sada kada D.Rađa ima neku moć i kada može postaviti njih dvojicu za trenere, on ne želi, zašto?
Pa zna tko su ga stvorili i zna da onda on neće moći biti glavna tema, nego prije svega prof.S.Trninić koji bi preuzo sve konce, naravno imo bi Rađa tu utjecaja, ali Rađa nema 10% trenerskog znanja kakvog imaju Slavko i Pino.
Toliko o tome....

glopa mislin da nije baš tako, da nije problem u Rađinoj taštini, nego jesu li ova dva još uvik živi? A to da su oni pravi i najbolji naši TRENERI to si dobro reka, i svaka čast!

Rađa je bija vrhunski igrač i slab funkcioner, baš radi ovoga šta je makina napisa: malo bi piškija, malo bi kakija, ali nikad ništa ozbiljno nije napravija. Bija je vrhunski igrač baš zato šta je 24/7 igra, živija i mislija košarku. Ali opet bija je pošten, nije nikad ukra ništa klubu, čak je ima par dobrih sezona s Subotićen ka trenerom, ali sve je to slabo. Nije da ga ja mrzin ili bilo šta, svaka njemu čast, ali triba se reć istina: da nije uspija skupit neku ekipu oko sebe, napravit neki plan i sa baš takvin trenerima ka šta glopa kaže iša nešto RADIT. Ali brzo se on i maka jer je, virujen, bija svjestan svojih limita. Šteta.

A kako su on i ekipa (ka igrači!) uništili kult reprezentacije to je najveći harakiri hrvatskog sporta uopće. Ali jebiga, život teče dalje.

dobro se sjećam da HKS nije bio u stanju platili NBA osiguranje za Rađu, pa je ovaj igrao na prvenstvu na vlastitu odgovornost. toliko o uništavanju kulta reprezentacije.

Nisam siguran, ali to sa Rađinim osiguranjem je bilo godinu dana ranije, na EP 1995. Kukoč je na OI 1996. igrao sa slomljenim palcem. Međutim, je li do vodstva saveza, je li do izbornika, ili do igrača, ali priče poput putovanja reprezentativaca sa dva-tri različita prijevozna sredstva su sama po sebi bila smrt za kemiju. Činjenica je da toga nije bilo dok je bilo Dražena.

Priča oko Komazeca i "prisiljavanja" igranja sa koketiranjem pozivom na odsluženje vojnog roka je bombon.

Glopa, nadam se da si u potpunosti svjestan sto si napisao. Najvecu istinu u kosarci u zadnjih 10 god.

Da,, ne daju raditi dvojici najvecih trenera za stvaranje igraca.

Tesko je u posao bilo koje vrste ukljuciti bolje od sebe..

prof.Trninic i Pino ne da su zivi nego su 50god. ispred .

Glopa, nadam se da si u potpunosti svjestan sto si napisao. Najvecu istinu u kosarci u zadnjih 10 god.

Da,, ne daju raditi dvojici najvecih trenera za stvaranje igraca.

Tesko je u posao bilo koje vrste ukljuciti bolje od sebe..

prof.Trninic i Pino ne da su zivi nego su 50god. ispred .

Ma zna se to već odavno da su oni najbolji naši treneri za mlade igrače, samo što eto, takva nam je država, da najbolji uvijek moraju napraviti 10 međukoraka da bi došli do neke pozicije gdje mogu utjecati.
Nisam sada dugo čuo za njih dvojicu, koliko znam prof.Trninić predaje na kineziološkom fakultetu u Splitu, a ne znam gdje je P.Grdović, ali sam siguran da su živi i da i dalje razumiju košarku bolje od svih Repeša, Spahija, Perasovića i sličnih.

Od tvog ponoćnog posta bi se reklo da Trninića i Pina Grdovića uspoređuješ sa klupskim trenerima, što oni u načelu nisu, nego treneri za individualni rad. A da bi nam bilo bolje da je jedan npr. u Ciboni i da radi sa njihovom mladosti, a drugi u Cedeviti, to stoji.