Je li čovjek od 68 godina senilac ili ne?, kao da je bitno, iskoristio sam tu riječ jer mi je tako došlo.

Nisam ja protiv takvih akcija, dapače, nek ih je čim više. Mene  zanima motivacija, plan i realizacija, dakle supstanca, jer mi je ovo djelovalo kao da su se skupila dvoijca čije vrijeme je nekad bilo,  da malo pokažu kako se radilo prije 30 godina.  Prije 30 godina, jer se navodno tada znalo raditi a danas ne zna.... a možda je samo da danas većina misli "bolje džabe ležat nego džabe radit`". 
Smeta mi i to mistificiranje individualnog rada nekada i sada, zar Lutz konkretno u radu s Babom radi lošije nego li bi to radio neki trener u 80-im? Ako postoje kakvi empirijski podaci za usporedbu,  volio bih pročitati o tome.

@Jotojoto
To je donekle suština problema, čovjek nije plaćen u niti jednom klubu (možda je Cedevita izuzetak), a to proizlazi iz nepoznavanja problematike. Ne sumnjam ja u njihovo košarkaško znanje ali sumnjam u njihovu organizaciju... Danas se kao najveći resurs neke tvrtke smatraju .... LJUDI. Tako je to svugdje u svijetu gdje se ide naprijed, osim kod nas. Koliko je naših čelnika uopće upoznato s tom jednostavnom predpostavkom, i koliko njih je to u stanju primjeniti? Na žalost nas zaljubljenika u taj sport, nitko niti ne planira za duži period od jedne do dvije godine, a onda se lakše okrenuti provjerenim kratkoročnim rješenjima... plati nekog levata marumbu.
Dakle, predostavka da su ti najveći resurs ljudi... Ne to nisu mladi igrači kojih neće biti za 3 godine, niti su to marumbe(crnci od milja), već ljudi... znatiželjni, voljni učenja, voljni rada, ljudi koji će ti stvarati novu vrijednost iz godine u godinu. Pronaći takve ljude?, e pa i za to treba talenta. To nisu "senilci", iako ne isključujem njihovu vrijednost, jer većina seniora je ostala u svojim 30-im,40-im godinama s razvojem. To su mladi ljudi upoznati s novim tehnologijama, još uvijek voljni raditi na sebi (i dok je tako, imaju vrijednost). Mladi ljudi stvaraju vrijednost, kao što su je nekad stvarali Mirko i ekipa.... dok su i oni bili mladi.

Jure Planinić najbolji strijelac a Josip Batinić najbolji igrač (oba Široki) kadetskog turnira u Čitluku, gdje je HKK Široki u finalu savladao KK Zadar 75:71!

http://www.hkk.siroki.net/2016/04/01/kadeti-osvojili-1-mjesto-na-turniru-u-citluku/

Isti autor, isti stručnjak drugi klinci prije godinu dana. Meni se to čini kao prodavanje "magle", čovjek uporno nešto pokušava "prodati" ali očito bez uspjeha. Mladi Žaja (iz prošlogodišnejg članka)  je klinac iz Cedevite koji se ni po čemu ne izdvaja od vršnjaka i ne vidim da je u godinu dana napravio pomak na bolje radeći po tom proogramu.


http://m.tportal.hr/sport/384982/Inovacija-trenera-koji-je-radio-s-mladim-Drazenom-Garantiram-uspjeh.html

Eto vidiš, nisam ni znao za drugi članak. Treba ipak reći istinu, a to je da je to proces koji traje a ne instrukcija od godinu dana. Isto tako nije njegova zadaća, da napravi novog Dražena, nego da tom djetetu pruži najbolju moguću poduku, jer nisu svi jednako talentirani niti imaju jednake domete. Kad sam već fer i branim ga, red je i da naglasimo da su "programi" ako je stvarno tako kako se propagira, notorna glupost, jer svaki takav individualni  rad treba biti prilagođen djetetu a ne nikakvom programu. U protivnom će nekakv ladovina to nazvati prodavanjem magle što i je, umjesto da te pohvali.

Luka Samanic će igrati za kadete Barcelone na turniru u Zrenjaninu, koji počinje 7 aprila.

@Baton
Naravno da je potrebno vrijeme, no poanta je da se entuzijazam treba tražiti, jer oni koji to nose u sebi, stvaraju. Ali ako imaš nekakv plan za period od 5 do 10 godina, onda  dvojica takvih koji koštaju u bruttu 12.000 mjesečno (pojedinačno) i nisu neko opterećenje na budžet od par miliona kuna. To nisu bog zna kakvi novci za klub a tim mladim ljudima će dati elana.
Ne može sredina prepoznati, jer sredina je ohola, sujetna i zavidna, to može i mora samo osoba koja odlučuje, a on pak mora biti otvoren i ne opterećen zastarjelim, ne kreativinim idejama i mišljenjima. Zvuči vrlo jednostavno, no bilo tko sa sličnim iskustvima može posvjedočiti da je u praksi ne izvedivo.

Znanje, rad i stvaranje u Hrvatskoj nije tražena roba nego prekonočni uspijeh. To vidimo na svakom koraku. Naše je da upozoravamo, da pitamo za takve ljude, da tražimo opsežne intervjue sa takvim u tiskovinama, da se skoncetriramo na takve ljude, da ih prepoznajemo, cijenimo i spominjemo. Međutim i mi smo zakazali po tom pitanju. I mi bi htjeli prekonočne rezultate. Nema strpljenja.