Tema je budučnost hrvatske košarke, dakle sadašnje stanje i perspektiva. Perspektiva je vezana uz tjelesne mogučnosti, masovnosti i kvalitetnom radu. Tjelesne mogučnosti, kao uglavnom nasljedom faktoru, do sada se na ovim prostorima nije znanstveno ozbiljno proučavalo. Da bih o toj temi nešto rekao prvo ću navesti neposredni povod koji je tako nesretno završio.

Kod žena česta zabava zna biti gatanje u talog kafenih šalica gdje uspješnost gatare je vezana uz dobro poznavanje života i želja osobe kojoj gata. A mi muški malo smo se zaigrali gatanjem u slike mladih igrača kod čega su korištene neke znanstvene spoznaje , ljudsko iskustvo, elementi opčeg znanja i domišljatost.  Zabava je bila pomalo razudana, pravi urnebes, domača atmosfera, sakupila se brača, sinovi i sinovci, pilo se dobro domače vino i na kominu nešto peklo. Kako bi tko navratio, pridružio bi se. Iznenada netko upadne, upali svjetlo i zadera se pseudoznanost, rasizam. Sve ćemo vas tužiti razrednici.

Uspješnost naših igrača na svjetskoj sceni ne treba gledati samo sa sportskog aspekta. Njihov ekonomski doprinos je također velik. Za vrijeme aktivnog igranja oni zarade između 0,5 mil. eura i 50 mil.eura. Uspješni su uglavnom u loptačkim sportovima-nogomet, košarka, rukomet, odbojka, vaterpolo. Nešto se počelo gibati i u atletici. Ukupnu njihovu godišnju zaradu (tuzemnu i inozemnu) nitko nije pokušao sabrati. Kada bi to sabrali bili bi možda na 3-5 mjestu kao hrvatska korporacija s tim da je 90-95 % njihovih zarada na inozemnom tržištu. A koliko je stvarni potencijal , mogučnost max. profita na međunarodnom tržištu ovisi o ulaganju u sport, kvaliteti rada u klubovima, podrške drušva, orijentiranosti škola na sportsku kulturu i drugo.

Potencijal nije sporan, mnogi ga već desetljećima navode ali nitko ne zna za izvor tog potencijala. Kada se govori o izvoru tog potencijala onda svi ponešto kažu, od lučkih radnika do sveučilišnih profesora a zajedničko jednima i drugima je da manje  više govore gluposti. Jer nitko ne zna istinu. Istina je znanost a ona je skupa i sve skuplja. Sve više treba ulagati u znanost da bi se dobio taj granični prinos-delta. U ozbiljnoj znanstvenoj utrci ostaje sve manje igrača zbog cijene koju se treba platiti za taj delta. A ti veliki usmjeravaju novac u onu znanost za koju imaju neki interes. Naša zemlja je mala po broju stanovnika i ima mali ekonomski potencijal. U njoj, zbog toga mogu opstati samo neka znanstvena istraživanja koja nisu jako skupa i gdje ne treba veća koncetracija znanstvenog kadra i gdje se ne treba povezivati sa privredom-naručiteljem projekata.

Pored tih objektivnih okolnosti tu su i subjektivne slabosti-znanstvena zajednica je interesno podijelena, grupaška, bez jasnih kriterija za napredovanje, u mnogim granama znanosti jako zaostala i to toliko da je s pravom možemo optužiti za „pseudoznanost“.  Mnogi u Akademiji kao krovnoj organizaciji nisu ono za što ih smatramo, itd, itd.

U takvom okruženju kako dati neki doprinos, to često pitam sebe ali i druge (i dalje mi je na pameti budučnost hrvatske košarke, nisam odlutao, moram objasniti ne stvari).  

Norveška, Švedska, Danska i Island imaju odličnu rukometnu školu ali i predispozicije za taj sport. Četiri haplogrupe (hg) čine njihove nacije ali vanjske igrače igraju uglavnom nosioci I1 hg. Prije nekoliko dana vidio sam na cesti jednog od njihovih sugrađana. Izgleda kao viking a i kosom i bradom se fura na to. Škoti i Irci se furaju na Kelte. Francuzi na Gale, Talijani na Rimljane, Njemci na Germane, Grci na Helene.  Svi se oni furaju na neka plemena-narode koja su u Europi prije pojave tzv. „Seobe naroda.  A mi? Volimo da zapjevamo „tu smo od stoljeća sedmog“. Jeli baš tako? Za početak važno je reći-svatko od nas ima svoju zasebnu prošlost koja se samo djelomično preklapa sa službenom nacionalnom. Nacionalnu je dobro prihvatiti ali još bitnije istražiti svoju.

Kod nas kao i kod drugih u Europi je šarenilo, ima nas svakakvog genetskog porijekla- mediteranskog, dinarskog, slavenskog, keltskog, germanskog. A i to treba shvatiti uvjetno i to ozbiljno uvjetno.

Vodeči njemački arheolozi i oni koji su prohvatili njihove stavove, napravili su teško sranje izjednačavajući materijalnu kulturu sa narodom. To je krenulo krajem 19. St i da bi zastalo na našim tlima sve do današnjeg dana. Arheologija sa ovih prostora zna kvalitetno popisati pronađenu keramiku i tipološki je razvrstati ali ništa više od toga. Zna se koristiti nekim posuđenim suvremenim spravama kao pomoć kod sondiranja nalazišta ali ne zna isčitati nalaze. Povijest kao historiografska znanst je također zastala u 19. St. kada je Smičiklas lakonski izjavio da „smo došli u praznu kuću“. Tako je do današnjeg dana u Hr., BiH, Srbiji, Sloveniji, Crnoj Gori, Makedoniji. Taj arhaični znanstveni pristup nastoji se nešto promijeniti u Hrvatskoj zadnjih dva desetljeća kroz radove nekoliko autora, ali slabo. U Srbiji je situacija u historiografiji još gora. Ne popuštaju niti za jedno slovo od početnih stavova iz 19. St. da su „Srbi svi i svuda“.  U međuvremenu su se razvile razne teorije o porijeklu Hrvata –iranska, kavkaska, afganistanska, slavenska, gotska. Pa čako i ta autohtona teorija je nakaradna iako koristi neke znanstvene istrumente ona ih uglavnom zloupotrijebljava. Prvo postavljaju cilj a onda pokušaju to dokazati. Znanost je jako uzbudljiva, ulaziš u nešto nepoznato i nikada ne znaš budući rezulat. Tu treba biti njena draž. Ovakvim pristupima, kakve imamo sada, ona je dosadna, rezultati očekivani –ugled, beneficije, status, novac i dr.

Kada sam pitao našeg najboljeg aktualnog povjesničara zašto ne spaja antiku i rani srednji vijek ( u jednom i drugom je izvrstan) rekao mi je: zbog kolega, znaš kakvi su. Da znam, razapeli bi ga. Puno toga je u igri. Puno napisanih knjiga i radova, katedre, akademija, status, ugled, novac. Sve to bi otišlo u 100 p.m. Primorac kao forenzičar i ministar obrazovanja je htio znanstvena istraživanja iz oblasti DNA (DNK) da se djeci predaje u sedmom i osmom razredu. Političari, Crkva , povjesničari i arheolozi su „poludjeli“. Obrazloženje je bilo da bi to djeci stvorilo kaos u glavi. Svi oni prodaju nam priću o stoljeću sedmom a sada neka DNA analiza govori nam o nekakvom I2 i njegovim granama.

Malo je do sada europski nalazišta iz doba zadnjeg ledenog doba (LGM-last glacial maximum-od 23.do 18. tisuća god prije nove ere) i prvih 10-tak tisuća godina iza tj za period (18-6 tisuća godina p.n.e.) . U večini je bio prisutan neka od izvedenica I2. Uz njih su bile i žene nosioci U hg (nekoliko grana). To su bili lovci-sakupljači (raznih plodova). Tek oko 8. Milenijuma pridružili su im se prvi došljaci nosioci J2 haplogrupe. Oko 6, 3 tisuća god. pr. n e. preko grčkog poluotoka počeli su pristizati prvi mediteranci nosioci poljoprivredne revolucije. Oko 5. Milenijuma prvi Indoeuropljani preko istočne Europe su došli. Njihovim jezikom Europa danas govori. Ovi lovci-sakupljači nisu htjeli prihvatiti poljoprivredu kao način života a njihove žene jesu. Zato njih i dalje ima u Zapadnoj Europi.

Krucijalno za naš nekakav znanstveni pristup kod određivanja predispozicija mladih ljudi za neki sport je što se je događalo kroz dugi niz tisuća godina sa tim ljudima koji nose iste ili slične gene kao i mnogi od nas. Pokazalo se je da ti lovci-sakupljači su imali fantastične fizičke predispozicije. Nadmašivale su sadašnje olimpijske pobjednike. Geni pamte ali pamte i sva križanja, ne samo tog jednog pretka. Zato je najbolja situacija tamo gdje je bilo najmanje upliva sa strane. Otud je ispao i moj rasistički ispad kod komentara za slavenski upliv preko majke. Uspud rečeno, Slaveni kao i ostali nisu genetički jedinstveni, i oni imaju razne uplive-mješanja pa i ovih dinarskih. Ovaj dinarski DNA (DNK) je po postotku najači u zapadnoj Hercegovini (70 i nešto %, kod Bošnjaka 50+nešto, kod BIH Srba 30 i nešto %. ) Ima ga u Albaniji, Grčkoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, Moldaviji ali i u Ukrajini i Rusiji. Ne znamo kada se je širio u ta područja (dodatni testovi još nisu napravljeni). Jesu li bili prije Helena u Grčkoj, prije Dačana u Rumunjskoj, prije Tračana u Bugarskoj. Ne znamo, mi ne provodimo više ta istraživanja iako smo bili europski pioniri a Srbi su se naknadno uključilii objavili jedan važan rad. Ali sve su to inicijalna istraživanja-povjesničari trebaju davati zadatke i to kvalitetne, ne opčenite.

I medicina bi imala velike koristi od toga jer nosioci I2 hg su od svih u Europi najosjetljiviji na kardiovaskularne probleme i na netolerantnost na AIDS.

Netko je spomenuo Jurićevu knjigu. Samu DNA analizu ne možemo primijeniti. Ona može biti pomoćna znanost u historiografiji kao što je i arheologija, razni pisani zapisi, etnologija, sačuvani običaji, vjerovanja, izučavanje jezika, antropologija, izučavanje povijesti muzičkih napjeva, razna materijalna ostavština.