Evo zanimljivog i u srž pogođenog problema u mlađim naraštajima i zašto nam košarka godinama ide silaznom putanjom. Naravno ima tu još niz faktora koji na to utječu ali kratak rezime nekih izrekao je Marko Šamanić otac talentiranog klinca
Gledao sam jucer zavrsnicu kadetskog prvenstva Hrvatske, koju je sjajno organizirao KK ZAGREB.
Potrudili su se dati dasak glamura, klinci i gledatelji su mogli uzivati u dvodnevnom spektaklu u Trnskom. Svjetlosni efekti, navijaci, cijela kulisa podebljana prisustvom sjajnog Marija Hezonje bila je stvorena za festival kosarke prvog ozbiljnijeg nivoa selekcije, kadetskog.
Tribine dobro popunjene, bolje nego na nekim seniorskim utakmicama.
Dodjela priznanja na kraju svega takodjer podignuta na razinu iznad uobicajene kod nas. Osobno, roditeljski, mogao sam i jesam bio ponosan na svog sina i njegovu ekipu, ali ovdje zelim reci nesto drugo:
Uzimam si pravo suditi cistu razinu kosarke, potencijala, nacina igre, a pogotovo, e to zelim naglasiti ovdje, mentalni status vecine klinaca, koji direktno utjece na nacin kako treniraju i igraju.
Djeca nam ne uzivaju igrajuci se, preoptereceni su svim mogucim idiotarijama nas odraslih: statistikom, rezultatom, osobnom izvedbom, nema soka, nema vica, nema zajebancije...ne haklaju, odradjuju...oni su "projekti", njima je buducnost iscrtana i uokvirena pogresnim smjernicama...sta je efekt toga? Gomila izbezumljenih pubertetlija i, koji vise gledaju tribine s roditeljima i strucnjacima, nego sto se igraju...necu reci da ih sve poznajem, ali vecinu, pogotovo one bolje, vec godinama...puno ih nije "doslo" na utakmice, ostali su zarobljeni pritiskom koji njihove "njezne" godine jednostavno ne mogu provariti...
Ne zelim ulaziti u jednadzbe selekcije pojedinih klubova, to je neka druga tema, niti u nacine igre, zelim reci samo jedno,
mi im moramo sjasit s ledja i ogrnuti ih bezbriznoscu na toj razini...to je sveta trenerska i roditeljska misija, pustimo ih da se igraju, grijese, uce, da budu ludi, da budu neumjereni, da se sprdaju jer...
Ako to ne ucinimo, badava ce nam biti bas sve, od sustava, klubova, infrastrukture, svih mogucih pomagala, kampova, agenata, struke, bas sve...ocito je, sve imamo, a sve je manje Kosarkasa...igraca ce uvijek biti...