šimemanija je napisao/la:
Gdje je on bio ponajbolji juniorski igrač, pa cijeli život je u igračkoj sjeni Kalažića i Lazića, a u Ciboni je najbolji Popić.
Vidi cijeli citat
Bravo postavio si nesvjesno stvari na svoje mjesto. Lazić je jedan od onih koji je sa nepunih 14 temeljem velikog talenta ušao u mlađe reprezentativne uzraste i konstantno je bio u prednosti na ostale klince, tako i Uljarevića. Praktički Uljarević je izgubio negdje usput jednu sezonu kada je trebao igrati i napredovati sjedeći na klupi. I nije jedini kada bismo dublje zakopali pronašli bismo puno takvih potencijala koji su zbog onih koji "moraju igrati" sjedili na klupi i polako stagnirali. Na kraju priče od velikog potencijala Lazića ni traga ni glasa, Uljarević izgubljen u takvom sustavu vjerovatno nepovratno iako vjerujem da ima još mogućnosti uz naporan rad postići visoki nivo u karijeri.
Produkt takvog sustava će uskoro biti npr. Jularić,Jordano,Barišić,Mandić,Ljubičić nabrajam ove dečke iz zagrebačke lige jer njih pratim,ali identična situacija je u svim regijama. Koliko su Kotrulja,Šarić,Paić,Nakić,Vrgoč....dobili prilike?Ništa ili jako malo. Zbog raznih Lazića,Martinaca,Proleta u reprezentaciji ili Marića,Gospića, Anzulovića,Žganeca...u klubovima. To je začarani krug čini mi se bez izlaza.
I da te pitam na osnovu čega tvoj zaključak da je u Ciboni najbolji Popić? Koliko si ti odgledao njegovih utakmica osim završnice gdje je dominirao radi fizikalija. Ništa jer je zbog raznih ozljeda igrao premalo da bi uopće čovjek mogao procjeniti njegovu kvalitetu (mislim košarkašku a ne fizičke predispozicije) ili neki domet.