Toni Nakić (GKK Sibenik) - prva napadacka opcija momcadi, ali i najveci potrosac lopti. Njegova visina (204) je rezultirala cinjenicom da nije onoliko brz i dominantan kao sto je bio prije par godina. Iako je biljezio 18.3 poena u prosjeku, nije bio bas impresivan. Ocitovalo se njegova zelja za dokazivanjem, ali uz vrlo raspolozenog Paića i Baljkasa, dobio sam dojam da nije pokazao puni potencijal. Cesto je morao cuvati visoke igrace iako to nije njegova pozicija i to ga je ocito dosta izmorilo. Inace, vrlo pristojan sut za 2 ( 51%) i 3 (62%), ali i skoro 5 izgubljenih lopti (4.8).

Domagoj Šarić (GKK Sibenik) - prvi i po meni jedini pravi playmaker na ovom prvenstvu, uvijek je trazio kako da razigra Paića, Nakića i Baljkasa, gdje se prikljucivao i Gulin na mahove. Uzimao je neke nerezonske suteve u bitnim trenutcima,ali je u prosjeku imao 10.3 poena i 4 asistencije, uz samo 2.2 izgubljene lopte po utakmici. Ono sto me zacudilo je jako mali postotak za tricu (20%), sto je dosta nekarakteristicno za njega. Nazalost klupa Sibenika je nepostojeca, i nemaju dostojnu zamjenu da odmore Sarica, Paica i Nakica, u cemu vidim rezultatski nedostatak u njihovoj momcadi.

Karlo Uljarevic ( Cibona ) - daleko najbolji igrac Cibone, vidi se dobiveno iskustvo igranja A2 lige za seniore Rudeša. Prvu utakmicu protiv Kastava je uzeo u svoje ruke, ocigledan je nedostatak Ljubicica (tijesna pobjeda 74-70). 22 poena u prosjeku, 5 5 asistencija ( protiv Rudesa skoro ubiljezio "triple-double" = 27 poena 11 skokova 9 asistencija) ali se vidi da se tu stvara trokut igraca oko kojih se vrti igra Cibone - Jularić Uljarević i Ljubičić. Ako zanemarimo skoro 5 izgubljenih lopti, definitivno kalibar za vece stvari. Kao i Šibenik, Cibona nema klupu koja je dostojan odmor za njihove glavne igrace, sto se ocitovalo u njegovim minutama (37)