Nisam ja antropolog nego povjesničar čija je specijalnost rani srednji vijek i antika. U pokušaju što boljeg sagledavanja tog perioda koristim druge znanstvene grane. Antropologija mi služi kao jedno od tih pomočnih sredstava. To vam je kao u matematici kada pomoću intregala i derivacija provjeravate postavljenu formulu.  Tradicicionalna povijest se temelji na pisanim vrelima i arheologiji a suvremena (ne i balkanska) kao pomočne grane nastoji uključiti sve grane nauke koje bi mogle pomoći u što objektivnijeg sagledavanja prilika u određenom vremenskom periodu vezanom za određeno područje.

Zahvaljujući tim pomočnim granama nauke spoznao sam nevjerojatne stvari koje sasvim mjenjaju opću sliku koja je nama nametnuta u zadnjih dva stoljeća.  Ukratko, nema diskontiutiteta nego koninuitet naseljenosti i to od perioda nastanka zadnjeg ledenog doba. Dakle daleko ranije nego se spominju Iliri. Kao što se ime Europa širilo sa Balkana tako i prvotni stanovnici današnje Europe potječu sa Dinarida. Zbog tvrdokornog načina života (lovci-sakupljači) ovi prvotni i stanovnici šireg europskog prostora nisu prihvatili novotarije- sjedilački način života koji je donio bliskoistočni narod sa poljoprivredom (tako rado danas bombardiran od europljanina). Oni su krenuli dalje za lovom a njihove žene su prihvatile sigurnost koju je pružilo ratarstvo i udomljavanje životinja. Tek puno kasnije, oni koji su ostali na ovim prostorima prihvatili su transhumno stočarstvo-neprekidno gibanje zajedno sa svojom stokom. Taj kontinuitet kretanja po planinski prostanstvima je jako obilježio njihovo genetsko obilježje kao i specifična prehrana prepuna proteina životinjskog porijekla.

Još kada su bili sami (u današnjoj Europi) oni su dnevno bez problema prelazili i i 120 kilometara. To je iščitano sa njihovih kostiju. Isti ti stručnjaci zaključili su da niti jedan sadašnji vlasnik svjetskog atletkog rekorda nema tu  strukturu kostiju.  Bili su visoki i vitki  a s vremenom im se olakšavala koštana masa i skračivala lubanja da bi  na kraju postala brafikefalna (kratkoglavi-izraziti primjerak je Marinović iz Zadra) i često puta sa sa ravnim zatiljkom (ko mačem odrezanim).  Nisu oni u svakom vremenskom periodu bili visoki, u periodima oskudnih izvora prehrane oni su se skračivali i obratno.

Kasnije, nosioci ove haplogrupe (I2a kasnije razlučenu kao I2a2-muški Y kromoson prenošen sa oca na sina) susretali su druge sa kojima su se miješali. Njihovi potomci su takvim križanjem nešto dobivali a nešto gubili, ovisno od generacije. I poslije 3-5 pokoljenja, na površinu bi kod nekog klinca isplivali superlativi (ili „manjkavosti“ ) nekog njegovog pretka. Ovaj „dinarski“ tip se je zbog okolnosti mješanja formirao u dva podtipa-zapadnobalkanski i istočnobalkanski. Zapadno balkanski kolokvijalno (uvjetno) možemo nazvati „hrvatski“ a istočnobalkanski „srpski“. Svaki od njih ima neke svoj specifičnosti. Srbi ne bi imali ovakve plejmekere da nemaju toliko u sebi „albanske krvi“ koja se pak sastoji od tri osnovna faktora (haplotipova). Kod današnjih Hrvata (politički ali ne i genetskih) slavenski, keltski i germanski udio je veći, ovisno o područja koja promatramo. Sa njima se je nešto dobilo ali i izgubilo (ovisno što želimo gledati).

Kod klinaca od 13-15 godina je jako teško nešto odrediti, pa čak i kada imate puno informacija o njihovom background-u. Ali kada vidim njegovo lice mogu zbog nagomilanog iskustva nekom vjerojatnosti pretpostaviti što se krije u njegovom tijelu-vrline i mane za pojedinu vrstu fizičke aktivnosti. Ako on pokazuje izazite slavenske crte ne znači i da mu je i organizam slavenski (gustoća, duljina i debljina kostiju, struktura mišičnog tkiva i ostale varijacije). On sam po sebi ima neke opće karakteristike svojih predaka koje su se stekle karakterističnim načinom života kroz prethodne milenije. Da se razumijemo, potomci slavenske populacije nemaju isti genetski tip nego razne varijacije zbog mješanja tokom vremena.

Kada mi se pokaže Teodosićeva slika iz predkadetskog perioda i kaže – eto i kod njega se je pogriješilo, onda je to za mene crvena krpa. On je bio izratiti primjerak onih klinaca na koje ja ukazujem kao potencijalne kandidate za play-a. Antropološki gledano, njegovo lice ukazuje na mješanje paleolitskog dinarskog tipa sa neolitskim mediteranskim tipovima što se je počelo događati oko 6.300 god. pr.n.e. na ovim prostorima. To su E3b1(E-V13)  i J (više haplotipova). Nosioci ovih Hg su u više navrata dolazili na prostor Balkana. Oni su, pored ostalog, bili i nosioci helenskog svijeta ali i stvaratelji albanske populacije. Ponašali su se dosta neubičajeno-slabo su prihvačali druge ali su rado ulazili u druge populacije. Bili su kao jezgra koja je bila u beskonačnom kretanju. Njihove žene, prepoznate kroz njihov mtDNA bile su rado viđene snahe kod paleobalkanskog dinarskog stanovništva. Zbog toga je njihov genetski doprinos veliki i konkurira mtDNA paleo dinarskim ženama. Mediteranske žene su crnomanjaste, sitnije građe, izuzetno izdržljive dok su ove dinarske (prepoznate kao dva dominantna mtDNA) izrazito visoke, vitke ali često i robusne građe. Kada izraziti Dinarinac i Dinarka imaju potomke onda je dosta velika vjerojatnost da dobijemo visoke ljude ali i tada važi faktor nasljeđa i to dugi niz pokoljenja. Kada uparimo Dinarinca i Mediteranku onda dobivamo ono što tražimo-playa visine 182-192.

Moja koncetracija na širi dinarski prostor je iz čisto praktičnih razloga; stanovništvo naše zemlje ali i susjednih je malobrojno u odnosu na večinu europskih zemalja. Drugi ograničavajući faktor je da se večina djece ne bavi sportom.  Srba ima duplo više nego Hrvata a i njihova djeca su sklonija treniranju košarke. U takvim uvjetima njima se može dogoditi da propuste osam-devet od deset talenata. Hrvati si ne mogu dopustiti takve propuste. Zato je zbog malobrojnosti stanovništva i sportske neaktivnosti djece, jako bitno prepoznati talente i usmjeriti ih što ranije u pravi sport i pravu igračku poziciju.  

Ima i među slavenskom populacijom talenata za košarku iako ne u tolikom postotku. Djeca u izrazito slavenskim krajevima Hrvatske su u zadnjih nekoliko desetljeća narasla za punih deset centimetara. Nikada neću zaboraviti Volodera koji je klasični primjer slavenske populacije, sada nije teško zamisliti novog Volodera višeg za 6-8 centimetara. Problem je što je u tim krajevima loša infrastruktura (dvorane i adekvatni treneri) te nezaintresiranost zajednice za aktivizacijom djece u sport. Na jugu još je ostalo te neke košarkaške tradicije. Jug je dao više tipova plejeva-Tvrdić (zapadnobalkanski dinarski sa primjesom slavenskog), Đerđa (arbanaški), RL Ukić (zapadnobalkanski dinarski), Planinić (zapadnobalkanski dinarski), Krstić (istočnodinarski). Planinić je bio previsok i sa nasljeđem lošeg trenerskog rada, Ukić je granični po visini a Krstić je ono što bi po meni trebalo tražiti. Blisko onome što želim je Brzoja-dinarski tip sa uplivom mediteranskog, još vjerojatnije je obratno-mediteranski sa velikim uplivom dinarskog kroz niz generacija.

Kada za nekog klinca od 13-15 godina kažem NE, onda mislim da je vjerojatnost preko 90% da on neće biti ono što mislim da tražimo. Zato je šteta da ga skauti iščupaju iz prirodne okoline, odvoje od roditela, rodbine i prijatelja te dovedu u traumatično velegradsko okruženje puno negativnih izazova. Zato je moj stav da pustimo još nekoliko godina takve klince prije nego donesemo konačni sud.

Mnogi od vas pokazuju i pružaju nama ostalima veliko znanje i informiranost u čisto košarkaškim pitanjima. Ja sam nastojao pridonjeti toj temi sa onim saznanjima koje posjedujem a mogle bi biti od koristi. Volim šalu i na svoj račun (tako se pokazuje osobna snaga suočavanja) ali kada to pređe u opču sprdačinu onda zaključim da mi tu nije mjesto.

Ovo sam napisao jer mislim da sam ostao dužan objasniti svoj postupak.