Mislio sam ništa više ne napisati ali su tvoja pitanja veoma izazovna pa ću prekršiti svoju odluku. Koga smetaju moji stavovi ili gramatika neka preskoći-neka se ne zamara mojim "budalaštinama".

Kukoć je ogledni primjer za knjige, izraziti zapadnodinarski tip. Ekstremno olakšana koštana masa, kratkoglavi, uska ramena, dugi ekstreminiteti. Zbog tih svojih karakteristika zbog kojih se specifično kreće po parketu on je Amerikance asocirao na Pink Pantera čiji lik je preuzet, pretpostavljam, od crne pantere koja opet asocira i na pumu. Takvim igračima se ne smije nabijati masa jer će ona razoriti vezivno tkivo i stradati će koštano tkivo.  Zato je njenim nabijanjem i imao problema sa kukovima.  Za razliku od njega, Rađa i braća Žižić su istočnohercegovački tip, njima dodatna masa ne smeta a Tomića bi ona „ubila“.

Giriček je pravi razlog što ovo pišem, veliki izazov. Ima izrazito atletsku građu na koju se nadovezuje nadprosječna eksplozivnost. Te karakteristike nisu toliko česte na našim prostorima. Međutim, promatranjem njegove lubanje dolazi se do nekih spoznaja koje se ne uklapaju u oficijelnu historiografiju. Naime, on ima dugo i usko lice. Takav oblik lubanje imaju neki Mediteranci ali ne i takav zatiljak-tjeme. Tko prati fantastične nordijske rukometaše vidjeti će sličan oblik lubanje i to često. Pod nordijski mislimo na Norvešku, Švedsku, Dansku i Island. Kod njih pretežu tri haplogrupe a nama je interesantna I1 koja je najbližni srodnik našemu I2. I Hg se je razdvojila prije zadnjeg ledenog doba  i tako su nastale I1 i I2 a „naša“ I2, već sada, prepoznata je sa 7-8 potipova. Ovaj I1 je došao kasno u Europu preko euroazijskih stepa, negdje 5 do 2 tisuća godina prije nove ere. Na našim prostorima, pisana vrela ih spominju prvi put oko 500. godine nove ere. Bili su to Istočni Goti koji su bili unajmljeni od bizantskog dvora i onda preko naših južnih prostora završili uglavnom u sjevernoj Italiji. Potječu sa švedskog otoka Gotland. Ime su dobili po putu svog kretanja, samo po tome se razlikuju od zapadnih Gota. Na našim prostorima su bili oko 55 godina. Imali su zabranu mješanja (orođavanja sa domicilnim stanovništvom) ali to je, izgleda bilo gotovo nemoguće kontrolirati. Drugi val ove populacije je možda došao poslije 792. prodorom Karolinga. Ne kod jednog Dinarida sam primjetio tu jednu ekstremnu statističku anomaliju koja me je fascinirala-izrazito uska i duga crania (lubanja) koja se nikako ne uklapa u tisuće obrađenih lubanja koje je obradio srpski antropolog Mikić, naš Šlaus i drugi.  Sa karolinzima je došla šačica ratnika koji su imali K tip maća koji je njemačkog porijekla a najčešći je nalaz tog tipa u Skandinaviji (Švedskoj i Norveškoj).  Ja preferiram, kao veću vjerojatnost, da je sredina šestog stoljeća bila okidač večeg gotskog upliva među dinarsko stanovništvo.

Giriček, dakle, pokazuje gotsko porijeklo sa viševjekovnim dinarskim uplivom ali i slavesku završnu primjesu koja nije mnogo djelovalana njegove osnovne komponente.

Ovo moje izlaganje se temelji samo na dostupnim podacima koji su nedostatni za bilo kakvu ozbiljniju analizu. Zbog toga je ovaj moj pokušaj hrabar-lud. Svestan sam da sam zbog toga laka meta izrugivanja onih koji se ne zamaraju okolnostima u kojim to pišem, zbog mog antislužbenog stava o toj temi te antiznanstvenog trenda promišljanja u našem društvu.