Kod budučnosti hrvatske košarke, često sam puta pokušao nešto ukazati, kod nekih bi "ušlo u uho" a kod nekih izazvalo sprdnju. Ovaj članak me je ponukao da ponovo ukažem na neke stvari iz kojih će neki naši moći izvuči pametne zaključke:
https://www.jutarnji.hr/sport/nogomet/otkrivamo-pozadinu-nevjerojatne-snimke-malenog-pastira-luke-modrica-autor-dokumentarca-iskreno-godinama-nisam-imao-pojma-tko-je-na-filmu/7608603/
Citat iz članka, što kaže "priprosti" velebitski starac!:
- Nemojte se čuditi što Luka onako brzo trči, jer kad od malih nogu krenete preskakati to kamenje, u jednom trenutku ‘dotrčite’ do razmišljanja da možete nadmašiti i najbolje atletičare svijeta. Iz osobnog iskustva znam kako nakon boravka u netaknutoj prirodi uz stada ovaca ili koza možeš trčati danima i ne stati. Zar najbolji primjer nije upravo Luka, koji je u ogledu s Englezima u produžetku utakmice trčao bolje nego kad je počeo dvoboj u Moskvi. E, to su geni kameni učinili - pojašnjava nam Šime, dobar poznavatelj Modrićevih.
Zamislite tako, iz generacije u generciju, iz tisučljeća u tisučljeće. Koji je to utjecaj na genetsku strukturu. Kao klinac, gledao sam rođaka kako malo južnije, iz Gornjih Tučepa, trčečim korakom se pentra na vrh Biokova sa motikom na ramenu. Sve to samo da bi okopao nešto krompira. Za par sati je bio nazad. To mu je bilo naporno kao što bi mi otišli do kvatrovskog kafiča. Govorimo o tom tako pogubnom Biokovu, gdje se pojedinci penju samo onim stazama koje koriste jedino divokoze! Kada vidiš takve stvari, kada pročitaš na tisuče knjiga i znanstvenih radova, onda mora izači i neki zaključak na osnovu svega toga. A puno toga bi se moglo reći i to ne samo za lokalnu upotrebu. Ne zaboravimo, priroda jako formira čovjeka, psihički i fizički.
[uredio Baton - 15. srpnja 2018. u 11:17]