Velik problem nam je pozicija dvojke, pa i trojke iako mislim da će ovdje biti velik uspijeh sa Tišmom.
Recimo, generacije 93-97 su imale sjajnu proizvodnju bekove, ako ništa u atletskom potencijalu koji nije kroz rad i djelovanje struke realiziran u seniorski potencijal zbog manjka tehničke potkovanosti igrača.
Recimo, najbolji igrač generacije 93 je bio Marko Ramljak. Za njega mislim da nitko ne može reći da nije dobio priliku jer je jedan od rijetkih sa velikom minutažom još od 18 godina kada je igrao u Zadru. Sjajan atleta, odlična obrana međutim loš šut i kontrola lopte su ga koštali da sada igra aba 2 ligu, rotacijski igrač u aba ligi.
Generacije 94 nakon najboljeg igrača tj. dviju četvorki Šarića i Budovića, najbolji igrač je bio Mislav Brzoja. U tim mlađim uzrastima je pružao dobre partije u oba smjera, iako je također kao i Ramljak imao često problem sa šutom. Drugi igrač je strašan atleta Lebo koji je također kao i prethodnici ostao nedoređen u šuterskom smislu kao i u tehničkom kada je vođenje lopte u pitanju. Naravno, spada u Cedin razvoj pa tako nije dobio ni priliku nakon sjajne a1 lige sa 18 godina.
Generacija 95/96 je uz Hezonju dala još nekoliko talentiranih dečki na bekovskim pozicijama kao Bošnjak čije mane i vrline više manje znamo, zatim tu je nekoliko atletičnih igrača također bez šuta/ kontrole lopte kao Jelinek, Ćorić, Vučić, Tomić itd. Jedini koji je za sada ostvario da igra u aba ligi je Božić.
Na kraju generacije 97 ih je ponudila nekoliko od Slavice i Mazalina kao glavnih, pa do Badžima kao onih koji su došli iz pozadine.
Od svih njih jedino je Hezonja preko bare, Brzoja i Bošnjak su daleko od onoga što se od njih očekivalo dok zadnji koji igra aba ligu je Badžim. Najviše su podbacili Slavica i Mazalin.
Sve u svemu od hrpe sirovih potencijala dobili smo jednog igrača. Ove kasnije generacije(99-02) dominiraju sa visokim igračima, ali bekova niti u tragovima.