http://www.germanijak.hr/vijesti/velika-analiza-iz-kojih-klubova-dolaze-mlade-kosarkaske-nade-i-gdje-ce-igrati/50361

Talenta u Ciboni nepobitno ima mnogo, ostaje na ljudima u klubu da ih razviju na pravi način, a veliku bi uslugu napravili hrvatskoj košarci kada bi umjesto raznih Bušma, Geramipoora, Halla, Johnsona, Fishera i Saddlera priliku dali vlastitim talentima. 

Razloge rezultatskog i financijskog pada Zadar može potražiti u broju igrača koliko je iz njegovog pogona pristiglo u četiri reprezentativne selekcije. Samo tri igrača, od čega je najistaknutiji Jure Planinić tek krajem siječnja prešao u Zadar iz Širokog, sramotno je malen broj i dokaz da se u Zadru katastrofalno radilo zadnjih godina.

Velik problem nam je pozicija dvojke, pa i trojke iako mislim da će ovdje biti velik uspijeh sa Tišmom.

Recimo, generacije 93-97 su imale sjajnu proizvodnju bekove, ako ništa u atletskom potencijalu koji nije kroz rad i djelovanje struke realiziran u seniorski potencijal zbog manjka tehničke potkovanosti igrača.

Recimo, najbolji igrač generacije 93 je bio Marko Ramljak. Za njega mislim da nitko ne može reći da nije dobio priliku jer je jedan od rijetkih sa velikom minutažom još od 18 godina kada je igrao u Zadru. Sjajan atleta, odlična obrana međutim loš šut i kontrola lopte su ga koštali da sada igra aba 2 ligu, rotacijski igrač u aba ligi.

Generacije 94 nakon najboljeg igrača tj. dviju četvorki Šarića i Budovića, najbolji igrač je bio Mislav Brzoja. U tim mlađim uzrastima je pružao dobre partije u oba smjera, iako je također kao i Ramljak imao često problem sa šutom. Drugi igrač je strašan atleta Lebo koji je također kao i prethodnici ostao nedoređen u šuterskom smislu kao i u tehničkom kada je vođenje lopte u pitanju. Naravno, spada u Cedin razvoj pa tako nije dobio ni priliku nakon sjajne a1 lige sa 18 godina.

Generacija 95/96 je uz Hezonju dala još nekoliko talentiranih dečki na bekovskim pozicijama kao Bošnjak čije mane i vrline više manje znamo, zatim tu je nekoliko atletičnih igrača također bez šuta/ kontrole lopte kao Jelinek, Ćorić, Vučić, Tomić itd. Jedini koji je za sada ostvario da igra u aba ligi je Božić.

Na kraju generacije 97 ih je ponudila nekoliko od Slavice i Mazalina kao glavnih, pa do Badžima kao onih koji su došli iz pozadine. 

Od svih njih jedino je Hezonja preko bare, Brzoja i Bošnjak su daleko od onoga što se od njih očekivalo dok zadnji koji igra aba ligu je Badžim. Najviše su podbacili Slavica i Mazalin.

Sve u svemu od hrpe sirovih potencijala dobili smo jednog igrača. Ove kasnije generacije(99-02) dominiraju sa visokim igračima, ali bekova niti u tragovima. 

Znam da ću pokupiti puno minusa ali Uljarević je za kadete igrao za jedan od dva kluba iz Slavonije (Osijek ili Slavonski brod) a Ljubičić za Rudeša. Cibona kupuje gotove talente i brzo ih proslijeđuje dalje, po mogućnosti uz zaradu (Šarić, npr.)

Cibonaši se još i bune šta danas Cedevita ima više novaca pa dio njega koristi da kupuje slične igrače (kao i Cibona) na prostoru regije te zarađuje na sličan način.

Tako je oduvijek u Ciboni, Žižića mlađeg svojataju kao da su ga sami razvili a kupili su ga (pitanje je da li su, kao i za brata mu, išta platili za kupnju) kao seniorskog igrača A1 lige, iz kluba Kaštela, dok su ga svemu zapravo naučili Vujčić (odličan centar i dominantan u svoje vrijeme u Euroligi, ma šta ljudi pričali) i trener Šestan a za Split je bio doprvak Hrvatske u kadetima, halo ...

Sve naopako zaključuješ, košarka se kreće u smjeru nižih ali bržih i atletičnijih igrača.

NBA napuhuje visine kako se to ne bi previše primjećivalo, jer je promjenom pravila ("no tuch" obrana na vanjskim igračima a "udri slobodno" obrana protiv teškog centra) praktički iskorijenila igrače koji igraju leđima ispod samog koša.

Visine su napuhane jer ima navijača kojima se baš fizička napadačka igra pod košem sviđala.

Prkačin uspješno prodire jer ga u pravilu čuva najviši (iako često niži od 2 m) i najteži, najsporiji igrač protivnika, a kada bi igrao trojku, čuvali bi ga atletični, niski igrači i spriječili mu ulaz. zato je on 4 a ne 3.

http://www.germanijak.hr/vijesti/velika-analiza-iz-kojih-klubova-dolaze-mlade-kosarkaske-nade-i-gdje-ce-igrati/50361

Talenta u Ciboni nepobitno ima mnogo, ostaje na ljudima u klubu da ih razviju na pravi način, a veliku bi uslugu napravili hrvatskoj košarci kada bi umjesto raznih Bušma, Geramipoora, Halla, Johnsona, Fishera i Saddlera priliku dali vlastitim talentima. 

Razloge rezultatskog i financijskog pada Zadar može potražiti u broju igrača koliko je iz njegovog pogona pristiglo u četiri reprezentativne selekcije. Samo tri igrača, od čega je najistaknutiji Jure Planinić tek krajem siječnja prešao u Zadar iz Širokog, sramotno je malen broj i dokaz da se u Zadru katastrofalno radilo zadnjih godina.