Kad smo ko U16 prvenstava, ona po nekom statističkom parametru, ne daju ni presjek 50% ukupnog potencijala tog uzrasta u evropskoj kosarci.

Kada skeniramo rostere ekipa, primjeticemo da je 80-85% rostera na prvenstvima, sačinjeno od djece koja su rodjena u prvoj polovini godine. Što u prijevodu znači, da se na tim prvenstvima uglavnom protežiraju fizički zrelija djeca, od kojih se vise od polovine izgubi na putu do seniorske kosarke.

Kada pogledamo rostere ekipa u seniorskoj kosarci, takav disbalans koji i de u korist rodjenih u prvoj polovini godine ne postoji.

Dakle, dok se na U16 prvenstvima forsiraju fizički zrelija djeca, postoje je i djeca koji su late-bloomeri, koji su često van radara i čiji potencijal ne isplivava odmah, vec se vrlo sporo razvija. To je onaj drugi dio generalnog potencijala, za koji mislim da čini 50% od ukupne djece talentovane za kosarku.

Zato često upadamo u zamku kada govorimo o U16 prvenstvi kroz plasman ili neke od dominatnih partija nekih igrača. Pa se onda čudimo kako se to nije reflektovalo na seniorski potencijal neke generacije. 

https://telesport.telegram.hr/kolumne/juris/bili-smo-jednom-najbolji/

Evo baš sam sličan krakti post na ovom forumu prošli tjedan napisao na ovu temu , ove izgubljene sjajne (doslovno) generacije. 

Tip za kojeg sam pet godina ranije vjerovao da će u ovo vrijeme igrati za SA Spurse, a ne SA Sparse. Nije ga te večeri bilo u sastavu. Nije ni doputovao. Pitam nekog tipa iz gostujuće delegacije “A di vam je Mazalin?”. On mi odmahne rukom i zakoluta očima.

Siječanj 2019. Lovro Mazalin dobio je nogu. Sparsi za njega više nisu imali strpljenja. Nakon što je promiješao Cibonu i Cedevitu, pa neuspješno tražio inozemi klub u kojem bi mogao dobiti minutažu, vratio se na početak. U Goricu. U borbu za opstanak. Kako kluba, tako i svoje karijere. U novom dresu debitirao je protiv Bosca.

Siječanj 2019. Nik Slavica dobio je nogu. Cibona za njega više nije imala strpljenja. Nakon što je promiješao Cibonu i Cedevitu, pa neuspješno tražio inozemi klub u kojem bi mogao dobiti minutažu, vratio se na početak. U Šibenik. U borbu za opstanak. Kako kluba, tako i svoje karijere. U novom dresu debitirao je protiv Bosca.

Mazalin upravo spada u tu kategoriju. Prvi puta sam ga gledao na U-14 protiv Dubrave. Tada je Lovro bio visok oko 2 metra i na prosjecima od 40+20, a Petrinja je sa njime i Skoknom osvojila prvenstvo hrvatske. U to vrijeme jedina kokurencija mu je bio dvometras iz Zadra Glavan. Dok su recimo danasnji NBA igraci Bender i Zizic bili 194 i 197, a Zubac 2 metra i ucio prve kosarkaske poteze. Osim odredjene doze arogancije 3 stvari su bile kriticne kod Mazalina. Dali je akcelerant? Prepasivan? i ocajna mehanika suta?

On od tada nije narastao previse. Nekih 2 cm mozda, jedino je popravio nesto mehaniku suta. Iako nije svaki akcelerant bez talenta tako i Lovro moze biti dobar kosarkas, ali nije ta razina koja bi se dala naslutiti po statistikama na U-14 i U-16

Tek sam sad naišao na ovo. Kod obojice piše promiješao Cibonu i Cedu, a da je Ceda ili netko naprimjer nas pogurala ili neki drugi klub, malo pogura s lovom, pošalje igrače, mi im dadnemo minute, jače utakmice u ABA, razvijamo, osigura se opstanak, dvorana barem kod nas puna, dobro nama dobro klubovima a dobro i igračima. Ali di je pamet...

Ako srbi mogu FMP i Megu imat, mogu i svi drugi

Slažem se da svaki alcelerant nije bez talenta, zato sam i napisao da se vise od 50% izgubi do seniorske kosarke, što znači da odredjeni dio i dodje do nekog uspjeha.

Nekad se alcelerant ne može odmah prepoznati , vec je potrebna određena vremenska distanca. A Ono gdje skauti najvise upadaju u zamku kod akceleranat u pionirskom uzrastu jeste motorika igrača. Često se akceleranti ne mogu na prvo oko prepoznati da su fizički toliko zreliji od druge djece svog uzrasta, ali ih zato otkrivaju "motoričke sposobnosti", ja bih to nazvao "juniorskom motorikom" u pionirskom uzrastu kod akceleranata, koja im omogucava sa lakocom pretrčavanje igrača, bez nekog konkretnog driblinga.

Oni koji to ne detektuju, na osnovu toga nerealno projektuju igrača kao dobrog atletu, izvarednih motoričkih sposobnosti, što se vec u juniorima pokaze kao zabluda , gdje druga djeca tokom svog normalnog razvoja motoričkih sposobnosti sustižu ovog pionirskog "vunderkinga" koji vise ne može svoje motoričke sposobnosti koristiti za dominaciju, jer ne predstavljau prednost nad drugim konkurentima.