Bojdo je napisao/la:
litleben je napisao/la:
Bojdo je napisao/la:
Blast je napisao/la:
Bojdo je napisao/la:
Kad smo ko U16 prvenstava, ona po nekom statističkom parametru, ne daju ni presjek 50% ukupnog potencijala tog uzrasta u evropskoj kosarci.
Kada skeniramo rostere ekipa, primjeticemo da je 80-85% rostera na prvenstvima, sačinjeno od djece koja su rodjena u prvoj polovini godine. Što u prijevodu znači, da se na tim prvenstvima uglavnom protežiraju fizički zrelija djeca, od kojih se vise od polovine izgubi na putu do seniorske kosarke.
Kada pogledamo rostere ekipa u seniorskoj kosarci, takav disbalans koji i de u korist rodjenih u prvoj polovini godine ne postoji.
Dakle, dok se na U16 prvenstvima forsiraju fizički zrelija djeca, postoje je i djeca koji su late-bloomeri, koji su često van radara i čiji potencijal ne isplivava odmah, vec se vrlo sporo razvija. To je onaj drugi dio generalnog potencijala, za koji mislim da čini 50% od ukupne djece talentovane za kosarku.
Zato često upadamo u zamku kada govorimo o U16 prvenstvi kroz plasman ili neke od dominatnih partija nekih igrača. Pa se onda čudimo kako se to nije reflektovalo na seniorski potencijal neke generacije.
Vidi cijeli citat
Mazalin upravo spada u tu kategoriju. Prvi puta sam ga gledao na U-14 protiv Dubrave. Tada je Lovro bio visok oko 2 metra i na prosjecima od 40+20, a Petrinja je sa njime i Skoknom osvojila prvenstvo hrvatske. U to vrijeme jedina kokurencija mu je bio dvometras iz Zadra Glavan. Dok su recimo danasnji NBA igraci Bender i Zizic bili 194 i 197, a Zubac 2 metra i ucio prve kosarkaske poteze. Osim odredjene doze arogancije 3 stvari su bile kriticne kod Mazalina. Dali je akcelerant? Prepasivan? i ocajna mehanika suta?
On od tada nije narastao previse. Nekih 2 cm mozda, jedino je popravio nesto mehaniku suta. Iako nije svaki akcelerant bez talenta tako i Lovro moze biti dobar kosarkas, ali nije ta razina koja bi se dala naslutiti po statistikama na U-14 i U-16
Vidi cijeli citat
Slažem se da svaki alcelerant nije bez talenta, zato sam i napisao da se vise od 50% izgubi do seniorske kosarke, što znači da odredjeni dio i dodje do nekog uspjeha.
Nekad se alcelerant ne može odmah prepoznati , vec je potrebna određena vremenska distanca. A Ono gdje skauti najvise upadaju u zamku kod akceleranat u pionirskom uzrastu jeste motorika igrača. Često se akceleranti ne mogu na prvo oko prepoznati da su fizički toliko zreliji od druge djece svog uzrasta, ali ih zato otkrivaju "motoričke sposobnosti", ja bih to nazvao "juniorskom motorikom" u pionirskom uzrastu kod akceleranata, koja im omogucava sa lakocom pretrčavanje igrača, bez nekog konkretnog driblinga.
Oni koji to ne detektuju, na osnovu toga nerealno projektuju igrača kao dobrog atletu, izvarednih motoričkih sposobnosti, što se vec u juniorima pokaze kao zabluda , gdje druga djeca tokom svog normalnog razvoja motoričkih sposobnosti sustižu ovog pionirskog "vunderkinga" koji vise ne može svoje motoričke sposobnosti koristiti za dominaciju, jer ne predstavljau prednost nad drugim konkurentima.
Vidi cijeli citat
Jako dobro napisano. Daljni problem tih "naprednijih" je što pomisle kako ne trebaju trenirati više (pa ni jednako) od ostalih i kako će i dalje moći dominirati na fizikalije (motoriku). I onda dobijemo 20godišnjake bez driblinga, šuta, leđne tehnike, pregleda igre...
Vidi cijeli citat
Naravno da " juniorska morotika u pionirima" kod akceleranata stvara odredjene loše navike koje proističu iz činjenice da misle da su prirodno nadmoćniji u tom segmentu, i da ce takva situacija ostati permanetna. Već u juniorima ne mogu nikoga da pretrče, zabijaju se u igrače i šokiraju "stručnjake" sa upitnikom iznad glave "kako je moguce, pa prolazio ih je u pionirima kao čunjeve".
Pogresno je kod novih "kvazi-stručnjaka" konstantno afirmisanje i percipiranje nekih vrhunskih fizikalija za kosarku na ovim prostorima u odnosu na ostale u Evropi, što može, ali i ne mora da bude potpuno tačno, ali čak i da imamo za nijansu bolje fizikalije(vjerovatno imamo), to nije dovoljno da bismo bili dominatni i da nam to donosi uspjeh jer nismo ni blizu crnaca po tom pitanju, pogotovo u novoj eri kosarke gdje se dalekometni sut, brzo razmisljanje i tranzicija projektuju kao kosarkaska buducnost.
Da bismo dominirali treba nam tehnička nadmoć. Sve ide u smjeru vrhunskih tehničkih karakteristika koje se kroz brzu igru implementiraju. Dakle ono sto moramo prioritetno da tražimo prvenstveno je dalekometni sut i IQ, a jos ako imaju dobre fizikalij, odlično-bonus. Ne treba ovo bukvalno shvatati, naravno da treba da ima i neke fizičke karakteristike poput visine, ali ne nuzno prednost davati atletama, koje nemaju prirodni tehnicki talenat, jer mnogi misle da se tehniččke mane mogu lako ispraviti, čak i kad igrač nije nesto talentovan, što je ozbiljna zabluda.
Svoje planove u pariranju treba iskljucivo da pravimo i mjerimo u odnosu na potencijal u Evropi, a ne u odnosu na potencijal u SAD, jer je naucna fantastika da možemo sa njima da se nosimo. A postoje megalomanske teorije kod nekih "stručnjaka" da ako budemo u mladjim kategorijama masovno davali prednost atletama, uz kockarsku nadu da ce sve to kroz rad moci i na tehničkom nivou da isprate, da cemo se pribliziti veoma blizu Amerima. Primjena takve percepcije bi mogla dovesti do hronične nestašice na ovim prostorima igrača sličnih Bodirogi, Teu i dr, što bi bilo ubistvo sa predumisljajem kosarkaskog identiteta koji je krasio ove prostore.
Čak i ranije generacije kosarkasa sa ovih prostora dominirale su nad drugima isključivo na osnovu tehničkih mogucnosti, plus inteligencija. Bili smo bolji suteri, bolji ballhandleri, bolji dodavaci, demonstrirali smo veci IQ od vecine u Evropi. Dakle sve same tehničke karakteristike. Od Bodiroge je bilo kosarkasa u Evropi koji su imali dosta bolje fizikalije.
Danas imamo potpuno drugačiju situaciju u mladjim kategorijama, imamo Špance, Litvance, Italijane koji imaju pet igrača u postavi koji komotno mogu da spuste lopti na zemlju i rade dribling, pogadjaju trojku a nekad je tehnička superiornost bila na nasoj strani.
Dakle da zaključim, tehnički talenat je nesto što nas je krasilo u odnosu na druge u Evropi, i davalo nam prednost nad njima, vise nego fizikalije. I danas bi trebalo da bude tako, ali skauting i selektiranje moraju da budu sposobni za prepoznavanja takvih igrača. Da li bi Teo sa U16 iz 2003 godine, sa svoja prosječna 3 pts i 2 asistencije, danas bio prepoznat. Sumnjam.
Pametno štivo Bojdo. Edukativno. Sumnjam da bi danas i Petrovića prepoznali kamoli Bodirogu.
Žalosno je što sve danas zovu "struka". Naravno čast iznimkama, ali njih su marginalizirali.