Poraditi na tehnici. U tome i je poanta ,kako . Zato što je struka HR tanka, slabo se radi. Samo koliko je pala kvaliteta treninga u zadnjih 10g.
Ispraviti šut djetetu znanstvena fantastika .(primjer Prkačina od solidnog šuta su mu šut uništili , Buljanu u Cedeviti isto, da ne nabrajem dalje ,i to najboljim juniorima .Što bi napravili napravili malom Peri iz Sitnog.
I sad vi učekujete da Zlopaši nakon 3 vidljiva neuspješna popravljanja mehanike šuta ,da mu netko šut popravi,a nema novih ljudi u klubu ,ili Strahiji i Stošićima daju tehniku -Neće ići nažalost . Ako ne odu van HR .
Kod nas klupski treninzi izgledaju : ozbiljniji klubovi ,omiljeno , na treningu obavezno rad na samoubojicama više puta za 26 ili 28 sekundi za momke,za cure 32sekunde i unedogled . kako trče ,pravilno i ne ,to nije bitno .Druga sekcija klubova ima dominantno igranje na 2koša ,evo vam lopta pa igrajte -i jedan trener na 2 skupine djece . Kad su ozbiljne utakmice ,onda se uvedu dvije akcije ,šaka i ili ona iz auta ispod koša sa blokovima ,pa ostane netko na ziceru ,ili bočni autić pa blok,pa visoki ostane sam ,pa zida. Napredniji rade pick ,bez rolla ,jer statistika igrača na rollu nije bitno ,već ovaj na picku ,da carini loptu.
A individualni treninzi su čak neke moderne vježbe prekopirane ,ali ne cijele ili fale bitni elementi vježbi i korekcije skoro nikad nema . Drugi i dalje rade s stolicama ,ali prekorak ,zakorak, tko to gleda,nije bitno.
U SAD-u u klubovima bi prije 20godina dobili knjižicu ljeti u koju upisujete koju vrstu treninga ste odradili ,koliko dugo i kratak opis. A imate zadane stvari koje morate raditi ,svaki igrač ,malo drugačije i I to donosite na prvi trening.
I vidi se iz toga što zašto nabrajate 1300stranica o visinama i fizikalijama. A tehnika . Tu pričamo o Ukiću koji je u ovoj fazi vrhunski . Jer ćaća radi s njim. Vidljiva poveznica dobrog dugogodišnjeg individualnog rada . I talenta djeteta.
I to je nažalost veći problem naše košarke ,a ne djeca.
Sustav i plan rada , mentorstvo pogotovo mladim trenerima (ali ne radi reda ,već dokazana imena), širenje mreže na nove ljude u košarci (stručne i koji žele se baviti košarkom ).I uzeti strance ako treba da nam pomognu (primjer Slovenije ,Madjarske ,Poljske, Rumunjske -velesila).
I u svakoj dobi 2selekcije djece i svaki period slobodni treninzi i medjusobne utakmice i vođenje statistike .
I gledanje kod djece jeli imaju smisao za košarku ,košarkaški IQ (ta djeca će u ozbiljnoj košarci se bolje snaći ,primjer Kapuste i primjer Slavice ). Nekad se uredno djetetu koje nije imalo smisla za košarku ,prebacilo ga se u neki drugi sport. Sad nemamo tu privilegiju .
Definitivno su odbojka i rukomet uzeli nešto djece i mobiteli(odbojkaši su visoki 217cm ). Ali ovo djece što ima ,s njima se skromno radi . Ima djece koja vam sjede na klupi ,koja bi kad ne bi karte bile posložene već prije utakmice dali 20tak koševa lagano. Jer su te granice imaginarne .
Usporedba za dijete od 14,15,16 jako dobar ,i zaključka dobar da bi bio košarkaš.
Tipa Hrgović je u U12 bio prvak HR sa Dubravom u košarci ,ima 198cm , jeli bi ga se tko sjećao da nije prvak u boksu . Samo njegov trener i pokoji suigrač.
Bez kvalitetnije struke ,ova djeca su u banani.