cedevita zaista igra koliko treba, ništa posebno, onak ''u leru'', ali i to je više nego dovoljno za lagani prolaz protiv jedne vrlo solidne ekipe poput radničkog.

zadovoljan sam utakmicom, wright šuterski raspoložen, green opet dobar u razigravačkoj ulozi, andrić koncentriran i bez previše gluposti...

opet moram spomenuti luku babića. pratio sam ga najviše i prosto je fascinantno njegovo kretanje, naročito bez lopte. uvijek je korak brži od čuvara, sjajno se otvara i čim green malo bolje osjeti momčad - luka bi trebao nemilice trpati. u kontri je, naravno, uvijek prvi. danas je prodao dvije lopte samo zato što je prebrz, ponekad bi trebao znati povući ručnu. izgleda da je jotojoto bio u pravu kad je babića prozvao maljkovićevim projektom obzirom na silnu količinu vjere i podrške koju mu božo pruža u svakoj sekundi na parketu. čak i u trenucima kad mali zna da je sjebo stvar i počne se loviti za glavu, pogled na klupu pokazuje božu kako gestikulira u stilu ''samo naprijed, ništa se nije desilo''. luka babić u rukama i nogama (a i u glavi) nosi enormni potencijal i mogućnosti, dečko je top klasa u najavi. sjedio sam pored marka tomasa i njegovog buraza, čak bi se i marko trebao malo zamisliti i ubrzati povratak na terene jer ovaj momak ne misli nikome prepustiti mjesto u petorci

razočaran sam jedino posjetom, tek oko 1000 ljudi u domu sportova, uopće mi nije jasno kako ovakva momčad (sa osnovno hrvatskim štihom) ne može privući gledatelje u dvoranu. ok, cedevita nema navijače, ali na košarku ne dolaze samo navijači već i oni koji stvarno vole ovu igru. a nitko me ne može uvjeriti da ova cedevita i košarka koju prezentira zanima tako malen broj ljudi. dođite u dvoranu, ako vas već basket ne zanima onda barem radi cheerleadersica, garantiram zaljubljivanje do ušiju, cedevitašice su bajadere