Čudi me da nitko ne komentira igru.
Pogledao sam utakmicu i "mali" Babić me oduševio. Dečko valjda hoda po oblacima od oduševljenja. Ne susreće se često situacija da se prijeđe u klub koji igra natjecanja u dva stupnja većem rangu (A1-ABA-EL), k tome još kod trenera koji otvoreno iskazuje oduševljenje njegovim sposobnostima.
Babić je doslovno brutalno brz, bez problema stvara višak prvim korakom, s loptom rijetko brz igrač, bilo da probija prvu liniju, bilo da se sjuri prema suparničkom košu nakon ukradene lopte. Da ne bi sve ostalo na atletici, ima finu tehniku i koordinaciju tijela, pa bez problema probije prvu liniju obrane, sjuri se prema košu i kad svi misle da će se u stilu Roka Ukića zabiti u trbuh suparničkom centru, on elegantno obiđe obrambenog igrača s jedne strane, a loptu spusti njemu s druge, svom suigraču na zicer. Imao je dva takva asista na zicer Lukši, kasnije Gelabaleu. Neopisiva lakoća kretanja. Nekoliko puta je prodao njegov "signature move" - probijanje ulijevo (sa ili bez picka, posve svejedno

), a onda povratni pas na trojku udesno.
Jedino se malo napucavao sa trojke, ali očito je da to nije radio bez podrške šjora. Pripišimo to debiju na višoj razini natjecanja i to na zahtjevnom gostujućem terenu.
On je toliko očit primjer da znanje bez atletske moći danas ne vrijedi mnogo...i obrnuto. On bi ove godine mogao učiniti veliki igrački iskorak. Od igrača koji je 2009. na Novom Zelandu ulazio s klupe se prometnuo u igrača koji iz gereracije 1990/91 ima ponajveći igrački potencijal (uzevši u obzir sve tjelesno-tehničko-taktičke elemente).
Ne čudi da je Božo našao novog ljubimca. U moru poluigrača koje smo "izbacivali" zadnjih dvadeset godina, ljigavaca koji ne znaju napraviti faul, koji ne znaju doslovno zavariti loptu u obruč, imamo prilike gledati mladca koji igra s toliko energije, enzuijazma, čvrstine, a opet s daškom svježine da to jednostavno plijeni pažnju.

P.s nisam Luka Babić
