Da ne duljimo previše ovu priču o Mazalinu, ali evo da pojasnim svoje "laprdanje". Nitko zdravog razuma ne očekuje da bi Lovro sa 17,5 godina trebao dominirati (kao što je recimo Dario u drugoj polusezoni 2013./14. sa 20 godina) ili imati "ekstremnu" ulogu (ne znam što bi to točno značilo, ali recimo da je bitan igrač rotacije).
Ali, evo argumenata mojem mišljenju ili ako hoćete dojmu. Usporedimo to sa Arapovićem, koji je godinu dana stariji. U U16 reprezentaciji 2012. bili su dva ponajbolja igrača, koji su nosili igru, time daje Lovro ipak imao loptu više u rukama zbog pozicije.
Godinu dana kasnije, Nazor ga vodi na U18 kao dvije godine mlađega. Arapović mekan, pljašljiv u reketu, oslanjao se gotovo stalno na šut izvana. Mazalin zbog svog kroničnog pomanjkanja šuta, koristio se svojim driblingom i pokazivao INICIJATIVU na terenu ulazima i forsiranjem protivničkih faulova, te ubacivao slobodnjake. Nakon toga na U16 se vidjelo da je klasa za taj uzrast (ali je trener sa katedre KIFA upropastio tu generaciju), čak i bez šuta. Onda dolazi njegov prelaz u Cedevitu (nemam ništa protiv njih, dapače, pozdravljam ih kao pojavu u hrvatskoj košarci), gdje sporadično nastupa za juniore, pa malo za Mladost, pa neke minute u prvoj momčadi - gotovo preslikano kao i ove godine, prvih 6-7 minuta protiv Rytasa, Zaragoze itd., gdje je više puštao u obrani, ali je i pokazivao inicijativu u napadu - prodor pa asist, prodor pa neuspio pokušaj polaganja, pokoji šut; u A1 ligi jedva da je dobio koju minutu. Nakon takve sezone neprepoznatljivo stidljiv, nenametljiv na U18 2014., gdje je tek u utakmici za broncu spustio ručnu i povukao momčad do medalje. Ove sezone opet "programiranih" 6-7 minuta, osim (ako se ne varam) protiv Albe i Igokee u domaćoj utakmici, gdje je ulazio i u drugom poluvrmenu. Sve drugo minute po šabloni. Ne igra s juniorima, ne igra za Mladost, ne igra nigdje. Na glasak na IGRA, a ne da statira u kutu.
Nikad nisam rekao da se ne vidi napredak, samo je pitanje kakav i o kakvom profilu igrača govorimo. Fizički je vidno ojačao, dobio na brzini koraka, a i obrana je bolja (obrana koju je odigrao protiv playa Igokee je bila baš onako muška).
Ali, ja govorim o njegovoj napadačkoj igri. Moje mišljenje nakon svega viđenoga jest da struka u Cedeviti nije dovoljno sposobna izvući ono najbolje iz njegove napadačke igre, kako kreacije za druge, tako i kreacije poena samome sebi. U odnosu na njega, Arapović pokazuje inicijativu, igra bez straha i drago mi je da taj dečko napreduje unatoč crnim prognozam mnogih (uključujući i moju malenkost). Daj bože da se varam i da recimo Lovro iduće sezone proigra i bude važan igrač rotacije. Samo, što se kod igrača koji su jaki u igri 1-na-1 i jaki s loptom puno puta pokazalo da je nedostatak minuta u prijelazu iz juniorske košarke praktički nenadokadiv. Upravo zbog toga mi je nehvatljivo da ga ovu godinu nisu dvojno registrirali, poput Žižića u Ciboni, tako da ima minutažu i priliku za kreaciju i pogreške u igri s loptom, a da se u Cedi brusi u aspektima seniorske "obavezne" košarke.
[uredio Jotojoto - 30. siječnja 2015. u 12:00]