OK sve, ali nikako ne mogu razumjeti napade kluba ili bilo koga na igračeva agenta. Nije važno kako se agent zove. Miško, Pero, Đuro...nije bitno, ali profesionalac u športu ili mladi potencijal odnosno kandidat za budućeg profesionalca, ne može opstati bez svoga agenta. Što mogu roditelji nekog mladog igrača, napr. toga maloga Baje, što oni znaju o zakonima i propisima, u pravilu ni mali ni oni nemaju mrtve veze s tim. A s druge strane, protivne igračevoj, stoji klub, sadašnji ili budući klub nije bitno, sa svojom upravom, pravnicima, ekonomistima i drugim stručnjacima.Preći će neupućeno dijete i neupućene roditelje žedne preko vode kako požele. Što oni znaju o ugovorima, o odredbama ugovora, o financijama, pravima i obvezama. Ništa. Igrač danas mora imati agenta i onaj tko misli suprotno, taj ne misli dobro igraču. Klub i igrač su dvije strane, dvije ugovorne strane, a to su uvijek suprotne strane i ne mogu biti jedna strana. Agent je za igrača, kao odvjetnik, odnosno uz agenta uvijek stoji i odvjetnički ured. Kao što u ozbiljnim pravnim stvarima nemoš bez odvjetnika, ne možeš bez veze i znanja brljati oko pravnih pitanja, jer ne samo da će te s lakoćom druga strana preveslati, već neće s tobom nitko ozbiljnije ni pričati, a da ne rečem dati ti besplatnu uputu.Tako ni kao ozbiljan športaš ne možeš bez športskog agenta. Agent uzme svoj dio, danas, sutra, dogodine....određeni postotak od ostvarenog posla i to je normalno, kao što uzima i odvjetnik. Dakle, daš odvjetniku, odnosno agentu punomoć i miran si, a klub neka vrišti koliko hoće na agenta. A ne brljaviti kao što je stari Šarić brljavio za Darija i sam pregovarao i potpisivao ugovore s klubom, zalagao kuću, te su se onda nakon par godina svi hvatali za glavu radi toga.
[uredio zrak - 18. rujna 2015. u 19:37]