Molim te mi reci riješenje ovoga?

Pa u A-1 i A-2 ligašima otpadne valjda 90% juniora, a di neće u klubu koji je top ABA i EL?

Dečki se košarkom bave jer vole sport, a kad dođes u seniore onda uglavnom ides igrat u seoski ili kvartovski klub i tu prestaje ozbiljno bavljenje košarkom. Jedina razlika između juniora Cedevite, Cibone i ostalih je ta što ti klinci dobiju i neku paru. Tko će od ovih igrača sada iz BG biti igrač, jedan ili niti jedan (mimo Muse).

Problem je što mamice i tatice napune klincima glavu da će biti zvijezde. To je normalan put i tako je oduvjek iz juniora može nijeda, jedan ili eventualno dva u seniore (generalno, naravno da se moze klubu potrefiti mozda neka ekstremna generacija).

 

 

Ali u Cedeviti otpadnu baš svi juniori,pa nije vrag da od tolikih mladih  reprezentativaca baš nitko nije mogao ući i igrati za seniore.Počev od Kraljevića na ovamo.

Od prošlogodišnjih juniora ostali su Mikšić, Đurinović i Gašpert koji su na posudbi u A1, od godinu prije tu su Markus Lončar I Ivan Vućić, također na posudbi u A1… ovi od prije dvije godine, Mustapić, Jelenek, Bundović su otišli u druge klubove, itd…  Znači, ipak bude igrača za seniore, ako i nisu, za sada, u prvoj momčadi Cedevite, ipak ne odustaju svi od košarke, i to je nešto, zapravo puno

 

 

Pa od kojeg trenutnog Cedevitinog juniora je realno očekivati da izraste u igrača koji će imati barem mjesto u 12 prvog tima? Ovo su najbolji juniori koje imaju:

Jordano - kombo bek(u prevodu, igra na playu samo jer nema visinu za dvojku), solidan šut, galamdžija koji kvari atmosferu u ekipi

Perković - kombo bek, ali njegova igra i ponašanje mi se puno više sviđa od prethodnog, može šutirati, probiti, asistirati...ali zbog loših fizikalija teško da će svoju igru prenijeti na seniorski nivo

Barišić - bek šuter zarobljen u tijelu od barem 206 cm, teško funkcioniše ako nije prvi potrošač lopti u ekipi, Rudež za siromašne

Bajo - e njemu dajem najveće šanse zbog odličnih fizikalija i atleticizma, ali i njemu fali puno toga da bi se mogao nazvati pravim igračem


Niko od njih nije igrač za kojeg bi bilo iznenađenje da ne izraste u igrača za prvi tim ambiciozne Cedevite, zapravo za većinu bi bilo iznenađenje da se desi suprotno.

Evo ne moramo uopće hipotetski ti nabroji imena.

Mustapić, Junaković, Lebo, Bundović, Jelenek i još neki su tek A-1 solidni igrači, niti tamo ne rasturaju, a nisu neki fizički igrači (ala Radošević, posebno s početka karijere) da mogu na osnovu toga imati minutažu.

Prvi Buva, a sada i Kraljević su se izborili za neko mjesto pod sunce, ali jel to kalibar za Euroligu? Pa jedan Nemanja Gordić je od loš do tek solidan za taj rang, a on je za sve ove nabrojane Jordan (po kvaliteti, ne uspoređujem direktno s nekim igračem).

U cijeloj Hr. po generaciji možeš ima 1-3 igrača koji će biti za Cedevitu (ili bilo koji EL klub), dio njih ode u startu vanka (Hezonja, Bender, Zubac), dio pokupi Cibona koja im danas moze ponudit vecu minutazu i vise prilike (Zizic, Slavica) i to je to.

Cedevita ima po imenima okej roster, ali vidi se koliko je to tako s Pilepićem, Gordićem, Žganecom, Arapovićem itd. za EL i borbu sa Zvezdom, zamisli sada da imaju još samo dva igrača ala Mustapić ili Kraljević (generalno, ne uspoređujući s ovom sezonom i promašajem od Žorića jer ove sezone bi valjda svaki centar dao više od njega, pri slaganju rostera govorim) u ozbiljnoj rotaciji na što bi to ličilo.

Edit: da se slozim jednom s BB, čudo bi se moralo dogoditi da neko od prve trojice postane igrac za Cedevitu, a recimo Bajo je toliko ishajpovan da ga svi smatraju vec sigurnim seniorskim igračem, a taj mali mora pojest pure i pure da to bude, ako ne napreduje masu u dosta stvari teško će biti igrač.

Zaključak na iskustvu je taj da prije to neće popraviti dovoljno za seniorski nivo, nego da hoće. On na ovim Underima izgleda kao Hulk pored vršnjaka/starijih omladinaca u seniorima će ga uzet jedan "Marin Rozić" i na snagu neće koša dat jer ipak je velika razlika između crnih atleta i bijelih što se tiče same snage i muskulature.

Izgleda da danas ako nisi sa 16 god sve naucio o kosarci kod nas se vec smatra da je kasno.Svi trebaju biti Muse i Doncici da bi Vama udovoljili.(a i njih dvojica su jos daleko od pravih igraca osim od prvog tima )
Spominje se kad je neko dobar tehnicki kako nema atletizma i kad ima atletizam kako nema tehniku,kao da je to kraj i znaci da ce uvijek biti tako.Cinjenice govore da jeste malo njih uspjelo u seniorima ali ne mozemo generalizirati i trud te djece odmah proglasiti uzaludnim.
Ako vec pratimo kosarku i zanima nas sve ,pratimo to malo na pozitivnoji nacin.

Skoncetrirao bih se na ovo " velika razlika između crnih atleta i bijelih što se tiče same snage i muskulature" od Basketaša. Mislim da svi mi u tome barem djelimično griješimo ako ne i puno. Previše sam se mrcina nagledao na ovim prostorima i to onako kritički. Polako dolazim do zaključka da oni koji su najtalentiraniji za košarku nikada nisu ni bili blizu tom sportu. Teško je, gotovo nemoguče u klincu od 10-14 godina prepoznati u što će se razviti; ni što se tiče visine, ni muskulature ni eksplozivnosti, skočnosti. Velika je to lutrija. Može se nešto predvidjeti ako su roditelji imali neke zapažene rezultate pa čak ni onda. Puno je tu faktora i to debelo znanstvenih a predviđanja za klince su u povojima. Niz je primjera sa ovih prostora da su sa njega u svijet odlazili atlete kakvih se je teško moglo naći. Ovaj dinarski tip ima genetski potencijal kojem može biti konkurentan samo onaj iz određenih dijelova Afrike. Ostali su debelo iza. Jasno je da se divim afričkim atletama ali mislim da na ovom prostoru ima jednako kvalitetnog odgovora.

Rješenje tog problema gdje nam u prijelazu iz juniorske na seniorsku košarku otpada 90% klinaca je po meni jednostavno. Mislim da klinci puno prerano odlaze iz svojih matičnih klubova i od trenera s kojima s upočeli raditi i ostvarili napredak. Nije isto biti najbolji u svome manjem klubu gdje ti se treneri posvećuju više, gdje radiš individualno svaki dan i gdje na utakmicama dobiješ veliku minutažu i priliku da naučeno i primjeniš ili doći npr u Cedevitu među 12 ili više jednakih sa stavom da si tu i to je to. Kod klinaca i roditelja javlja se rekao bih nekakva blokada pogotovo kod roditelja laika.

Ja mislim da bi idealno rješenje bilo da tkz. veliki klubovi šalju svoje stručnjake u manje klubove, da djeca ostaju u tim klubovima što duže i kvalitetno rade, a usput se i ti klupski treneri educiraju i uče. Kada klinci prerastu ali doista postanu klasa iznad onda ga vodiš u veliki klub i nastavljaš s njime raditi. 

Ovako je sve skupa preljevanje iz "šupljeg u prazno" i za klince i  za klubove i za hrvatsku košarkašku budućnost.

Međutim tu se javlja problem našeg mentaliteta gdje svi čekaju da netko drugi nešto poduzme a sami nećemo zasukati rukave i krenuti s promjenama.

Takođe jedan od najvećih faktora koji uzrokuje takvu sitauciju je totalna nebriga cjelokupnog društva o mladima jer je teško klincu sa 16,17 ili 18 g odrađivati 2-3 treninga i pohađati redovitu školu. Prečesto su obitelji u dilemu da moraju birati jedno ili drugo i tu takođe otpada dio dobrih klinaca. To se može vidjeti kada pogledate utakmice nižih liga gdje ima pojedinaca koji rasture protivnika i čujete priču kako je bio veliki talenat ali je izabrao školu.

Zašto moraju birat? Zašto se na osmisli program da mogu i jedno i drugo jer ima klinaca koji to žele biti obrazovani sportaši.

Kada se sve skupa sagleda sigurno ima načina da se taj postotak djece koja nestanu iz košarke kada počinju senirski staž smanji i da s godinama dobijemo više solidnih ABA ili Euro igrača samo bi trebalo napraviti reda u svim strukturama i klubovima, savezima i na kraju ili na početku kako hoćete HKS-u. Znam da je demagogija ali isto tako znam da je ostvarivo