Joke, opet zamro topic.

Spominješ kako je Rudež pametan što je odabrao Split, a ne Cibonu, jer tobože u Ciboni ne bi igrao. Naravno da u Splitu na toj razini ima veću minutažu, ali je sigurno da u Ciboni ne bi bio zabetoniran na klupi. Sada je stvar osobne ambicije želiš li igrati 25 minuta u NLB-u ili 15 u Euroligi. Kažeš da je bio opečen osobnim iskustvom iz Cibone. Kojim to iskustvom? Iz Zrinjevca je otišao u Belgiju, gdje praktički uopće nije igrao i vratio se u Split. U krajnjoj liniji, nema veze, odabrao je Split, ali ako su u Ciboni priliku dobili igrači kao što su Rozić, Andrić, Rančić, Markota, Vukušić, dobio bi je i Rudež.

Chucky Atkins, najbolji stranac u Tornju ikad, nije od strane Cibone nikad proglašen pogrešnim potezom, nego je od tadašnjeg trenera Jelovca iz samo njemu poznatih razloga dobivao preskromnu minutažu.

Kažeš da se Planinić i Markota nisu profilirali u Ciboni? Planinić je u NBA otišao kao prvi play Cibone i za njega je dobivena veliku odštetu. Markota je imao solidan učinak i preko 20 euroligaških minuta u prosjeku u zadnjoj sezoni u Ciboni i za njega su dobili veliku odštetu. Plus toga, obojica su htjela otići i tu klub zapravo ne može ništa. Osim dobiti dobru odštetu. Htjeli su mulci što prije u NBA, obojica su se tamo proslavila navijanjem i mahanjem ručnicima i naravno sad igraju u Europi.

Za Popa je Cibona bila usputna stanica? Osim igranja u mlađim kategorijama, proveo je sezonu i pol u Tornju, vjerojatno bi i više da mu nisu ostali dužni i da je bilo više ambicije za postizanje boljeg rezultata u Europi. Kažeš da je bio profiliran igrač prije dolaska u Cibonu. Bio je poznat po tome da je prvi igrač Zadra, da ispucava dvoznamenkasti broj trica po utakmici i da asistira samo kad mora. Onda je otišao u Pamesu i znamo kako je tamo prošao i koji ga je klub nakon toga vratio u život.

Žižić sigurno nije isti transfer mogao ostvariti iz Splita, jer bi nakon odlaska Rađe u tom klubu samo stagnirao.

Odlazak njih dvojice je i najveći propust Cibonine uprave u proteklih 5-6 godina, jer da su njih dvojicu trebali vezati dugotrajnim ugovorima, bila bi to naša momčad i momčad koja bi u Europi bila iznimno konkurentna. Bila su to vremena kada se pobjeđivalo Real u Madridu.

Kus? Koliko bi ova Cibona bila bolja da je on tu umjesto Kelleyja… Ali, čim je dobio ponudu od Unicaje, zatražio je raskid ugovora, jer su mu bili dužni.

Ono gdje si nedvojbeno u pravu je to da je Cibona od europske institucije i najjačeg hrvatskog kluba došla u situaciju da ju talentirani hrvatski igrači, kao što je Barać, izbjegavaju. Ali, budimo iskreni, to nije zbog straha od nedostatka minutaže, jer bi Barać ove sezone bio startni centar, imao bi preko 20 minuta u prosjeku. U pitanju nije niti novac, jer mu je ugovor u Španjolskoj neznatno veći od onoga što bi dobivao u Ciboni. Ali, njemu se jednostavno u Cibonu nije dolazilo. I tu si čelnici Cibone, ako ih to uopće zanima, moraju postaviti pitanje zbog čega je tome tako.

Što se ostalih naših najboljih klubova tiče, po meni se ni u njima ne radi puno bolje.

Zadar je činjenicu da igra s 4 stranca u petorci i da ima samo 9 igrača u rotaciji pokrio izvrsnim rezultatima ove sezone. Ali, o nekakvoj prilici Prostranu, Marčinkoviću i Šarliji je suludo govoriti. Dečki još jesu mladi, ali ne vidim po čemu Zadar ima drukčiju politiku od Cibone. Naposljetku, Aco šminker je još na početku sezone rekao da je dobio ugovor da ostvari rezultat, a ne da promovira mlade igrače. Srećom po njih, ponavljam, rezultati su im dobri, a i nemaju problema s ozljedama (osim one Stipčevića, zbog koje je Prostran i dobio priliku u par utakmica), ali ne znam mogu li izdržati u takvom ritmu da im svi najbolji igrači igraju svaku utakmicu skoro cijelu.

Split definitivno ima potencijal u Stipanoviću, Periću i Rudežu, ali ostaje činjenica da su postali ozbiljna momčad prvenstveno zato što su doveli strance na početku sezone, a ne samo za PH. Kažeš, Akins je puno bolji od svih Ciboninih playeva. Vjerojatno i je, ali onda dolazimo do toga da je bolji sastav onaj koji će odabrati boljeg stranca, a to nije put kojim bi naša košarka trebala ići.