Čuo sam od navijača da je pred dvoranom bilo još neobičnijih situacija. Neki su došli na ulaz s godišnjim kartama Cibone, a onda im je rečeno da ovdje igra Zagreb. To mora da je bilo fora čuti. Mi igrači sa Zagrebašima se vidimo svaki dan, imaju termine prije nas pa kad mi ujutro dođemo na trening u pola 11, taman oni izlaze. Normalno da tu ima puno međusobnih prijateljstava, najviše između reprezentativaca Bojana i Simona te Pašalića i Kasuna. U utakmici s njima opet su došle do izražaja moje “glumačke sposobnosti” koje su nam takoreći donijele pobjedu.

U prvom poluvremenu smo gubili, a ja sam bio isfrustriran svojom igrom. Kad mi je trener na poluvremenu rekao “Tome, zagrij se dobro“, znao sam da će me krenuti. Primijetio sam da je Žorić malo nervozan, Mula kao i obično, a pošto ja inače volim malo provocirati, nisam mogao odoljeti. Uspio sam isprovocirati i jednog i drugog, Žora me malo opsovao i skoro je došlo do sukoba, nastala je prava frka. Ja sam nakon toga zabio dvije trice i zakucao i sve je krenulo u našem smjeru.