Od 80 milijuna kuna koliko je bio dug, veliki dio se odnosio na potraživanja bivših igrača, od kojih su većina
pristala na 40-50% otplate cjelokupnog duga jer im je bolje dobiti nešto nego čekati vječnost na sve ili ne dobiti
u slučaju da je Cibona otišla u stečaj.
A što se tiče nekretnina, sad su u vlasništvu grada Zagreba po izuzetno smiješnoj cijeni.
Da su u Ciboni bili pametno i normalno vodili klub uz rad sa mladima, od nekretnina se moglo lijepo živjeti,
a ovako će napokon morati raditi s mladima i postepeno se vratiti.

Mene zanima što će biti kad se taj dug otplati. Da li oni imaju viziju, plan daljnjeg razvoja?
Jesu li spremni žrtvovati jednu, dvije sezone rezultatski radi stasanja budućih mladih igrača
ili će se opet ganjati samo rezultat, a posljedica će ponovno biti ogroman dug i neće više biti nekretnina...