ja znam

flash ti je puno toga rekao...no vidim da si novi pa procitaj malo proslogodisnju ciboninu temu. 4-5 mjesec

a drugi dio replike je isao ludjaku

Flashiću, govoriti o sebi u trećem licu ne bih baš preporučio.

ali nećeš je reć?

nema problema hugo

ali flesh ono sto vam je pricao lani u ovo vrjeme se ostvarilo. doduse ne do kraja jer su se fala bogu promjenile okolnosti, pa vise nisu cesti slucajevi pa ramljak kao ziza nekada preko svabskog sela dosao u cibonu iako je vec objavljen njegov potpis. i fala bogu nisu ni katic, babic, sobin i planinic isto to napravili

vi i dalje navijajte za ovu trulu cibonu. meni se takva cibona gadi, cibona koja samo lesinari okolo

a onaj koji je malo objektivan moze vidit da cibona za sad ima obilatu ispomoc u sudjenju u natjecanjima pod okriljem hks-a

?

Ha ne ide to bas tak.
Nikad nisam bio za "kradje igraca", za unistavanje drugih klubova, za protekcionizam kroz reprezentaciju i slizavanje sa savezom/sucima.
Ali.
Netko 10/20/30 godina navija za Cibonu. I sto bi sad trebao? "Ne svidja mi se ova uprava, ne navijam za ovaj klub"? Sto da radim, da odlucim ne ici na kosarku iducih deset godina? Da gledam malo nogomet pet godina dok se stvari ne poprave? Ne mogu sad najednom "ne navijati za ovu Cibonu". Ne navijam ni za Antunovica ni za Prku ni Vanjka, a najmanje za Bandica. Navijam za Cibonu. A ako je uprava losa, protiv sam te uprave. Al nece mi zbog toga sad najednom srce poceti kucati jace za Cedevitu (nemam nista protiv njih, cesto idem na njihove tekme), a decke koji igraju u Ciboninom dresu cu mrziti. Ne ide to bas tak.

Krasno sročeno, u pravu si. Nitko od nas kojima srce kuca za Cibose ne opravdava loše poteze uprave (ova ima i dobrih stvari - bolje posložen omladinski pogon, pokušaj afirmacije mlađih igrača, solidna selekcija ako se gleda uloženo/dobiveno, bolji marketing itd.). Nije idilično, ali ne postoji klub bez problema, bez obzira na sport i rang natjecanja.

Flash, svi bi mi rađe da klub fukcionira potpuno transparentno, ima 100% igrača iz vlastitog pogona, princip jedan član - jedan glas, ali to ne znači da trebamo okrenuti leđa klubu ako to nije ispunjeno. Cibona, to su i uspomene, to je razlog zbog kojeg klinci (i ja sam davno prije) uzmu loptu u ruke i igraju košarku umjesto da čame doma, to je i onaj osjećaj kad na tribini krene Heja, Heja Cibosi, a čovjek se naježi.

Taj poseban osjećaj je ono zbog čega se na dan tekme ne postoji ništa drugo osim Cibone. I makar nije sve kao prije, kad Draženov dom zagrmi na finalnoj seriji protiv Cede ili Zadra, meni koji volim Cibonu će srce biti na mjestu. I da u tom trenutku mogu biti bilogdje drugdje na svijetu, vjerujte, ne bi se mijenjao nizašto.

Kao i sve ostalo što volimo u životu, tako je i izbor kluba često iracionalan. Klub za koji se navija je stvar emocija. Makar to bila trula Cibona.