Lionel Mandrake je napisao/la:
Cibona-Zadar, finale PH 1999, moja prva utakmica u Domu DP-a. Bio još dijete, svratio u ZG kod prijatelja, otišli na utakmicu, a poslije spašavali živu glavu. Već tad ih nije bilo na basketu, ali je naboj utakmice, jak Rađin Zadar i puna tribina Tornada jedan dio BBB-a dovukla na tribine (snimači), a većinu ispred dvorane. Najsmješnije od svega što nisam bio snimljen (navijao za Cibonu), ali me dalmatinski naglasak u 17-ici prema Cvjetnom naselju sjebo. Jedan debil (tramvaj-snimač) je bio u našem dijelu tramvaja pa čim je ubrao dva Dalmatinca se onak pederski na sljedećoj stanici premjestio u prednji dio tramvaja gdje je bilo još 20-ak debila koji su krenuli prema Savi loviti ekipu koja se vraća sa utakmice. Mislili smo izaći kod Vjesnika, ali kad smo snimili što se sprema odlučili smo se vozikati dalje. Sreća u nesreći je bila da je prvi obračun bio baš kod Vjesnika gdje je njih 10-ak izašlo cipelariti dva momka koji su ležali ispred bivše Dione na Ljubljanskoj. Tad je prijatelj rekao da nemamo što čekati i da palimo vani na prvoj sljedećoj jer da bi nas do Save mogla dočekati još jedna grupa. Izlazak vani je povijest, donio je nezvanično obaranje svjetskog rekorda u sprintu.
Priča je to koja vjerojatno nikoga ne zanima, ali je poanta u odjebausu nogometnim navijačima na basketu. Jest da Ciboni treba vreliji teren, jest da nekad fali organizirano navijanje, ali Dom Dražena Petrovića nije i ne smije biti mjesto gdje će skupljati likovi kojima je dvorana mjesto lječenja vlastitih frustracija. Ova gore poruka koju je donio Komandant Mark i mamićevska retorika iste (da nije smiješno bilo bi žalosno) samo to i potvrđuje. Dalje, Dom DP nije Pionir i nadam se da to nikada neće biti. Uvijek će se naći par likova koji će jebavati oca i mater Srbima, ali atmosferu linča u košarkaškoj dvorani, kolektivne izljeve nacionalizma i rasizma meni se nikako ne da slušati, niti želim biti dio toga. Zato dečkima iz BBB-a ovim putem poručujem jedno veliko hvala, garancija je to da ću sutra u basketu uživati jednako kao i svih godina do sada, kad sam u istom sportu uživao uz škripu tenisica i kad je najveća opasnost po moju sigurnost bila to hoću li se zagrcnuti u trenutku kad desetak fanatika počnu vikati Heja heja, a ja u tom trenutku imam puna osta oraščastih plodova.
ovo potpisujem od prve do zadnje riječi jer sam protiv bilo kakvog nasilja vezanog uz sport (naravno i protiv bilo kakvog drugog nasilja da me nebi krivo shvatili)...isto tako, nemoj ovo shvatiti kao nekakvu obranu BBB-a (jer to ni nije), ali u RH ima puno gorih mjesto od Zagreba što se takvih stvari tiče. dapače, na puno mjesta u Dalmaciji to nije čak ni vezano uz utakmicu već je dovoljan samo "zagrebački" naglasak