AUTOR:
Vladimir Barišić

DORH, upomoć!, zavapio je predsjednik zagrebačke Gradske skupštine, ujedno i predsjednik HSLS-a, Darinko Kosor. Njegov vapaj zapravo je vrhunac višegodišnje agonije u kojoj se nalaziKošarkaški klub Cibona, jedan od simbola grada i najveći sportski kolektiv Zagreba. Uza sve dužno poštovanje prema Dinamu, Mladosti ili Medveščaku.

Poziv Državnom odvjetništvu upućen je da gradskim zastupnicima, ali i građanima, pojasni kako je nastalo ili možda, bolje rečeno, nestalo stotinjak milijuna kuna na koliko su procjenjivani Cibonini dugovi. Kosor je odlučio da više neće pitati gradonačelnika Milana Bandića i Ivicu Lovrića, pročelnika za obrazovanje i sport i namjesnika u klubu, koliki su zapravo Cibonini dugovi, nego želi da mu to kažu Cvitanovi i Bajićevi istražitelji. Naime, već se godinama spominje iznos od stotinjak milijuna, pa onda da je većina vraćena, pa da opet nije jer su stigli neki novi dugovi i tako u krug. U klubu su se radile nekakve revizije, ali nikada nije javno prezentirano stvarno stanje ni tko je i kako dugove napravio.

Zanimljivo je da je nedavno ta ista skupština izglasala gradonačelnikov hitan plan sanacije Cibone, i to tako da poslovni prostori koje ima klub odu u ruke gradu, koji će zauzvrat sanirati klub sa 43 milijuna kuna. Tako bi Cibona krenula od nule i igrala u Euroligi izborenoj na Final Fouru ABA lige u Beogradu. Nitko na sjednici nije postavljao previše pitanja, iako je iznos bio veći i od cijene famoznih fontana zbog kojih se pola grada pobunilo protiv Bandića. Svi smo uhvaćeni na sentiment, staru slavu, ponadasmo se da će Dario Šarić ostati i odvesti cibose, kao nekad Dražen, na krov Europe. I kada su se svi ponadali da je problem riješen, gradski moćnici odlučili su da Cibona odustane od Eurolige jer je klub i dalje opterećen dugovima i nema novca. Spominjan je stečaj, promjena imena i sto čuda. U čudu su ostali skupštinari i navijači. Da Cibona igra u Euroligi, svi bi zažmirili na jedno oko zbog 40-tak milijuna, ali sada nema ni Europe a izgleda ni novca.

U cijeloj priči već godinama kasne i Kosor i njegovi prethodnici, i gradske vlasti i DORH, jer dugovi i sumnjivo trošenje gradskog novca nisu od jučer. Posljednjih je desetak godina u Cibonu uloženo barem stotinjak milijuna kuna poreznih obveznika. Ispada da se na svaki uloženi milijun stvarao milijun minusa, iako je Cibona imala u vlasništvu i atraktivne poslovne prostore od kojih se dalo pristojno zarađivati. Stoga se mora ustrajati na raščišćavanju problema. Samo što ovaj put, izgleda, upravo DORH mora raščistiti stvari, kada sam Grad ne može ili ne želi, iako su gradski činovnici već četiri godine na čelu kluba.

• 1

Priča o Ciboni samo je još jedan dokaz da sadašnji model financiranja i upravljanja sportskim klubovima nema smisla. Klubovi registrirani kao udruge građana vode određene interesne grupacije trošeći gradski novac bez ikakve kontrole. Privatizacija ili neki model partnerstva javnog i privatnog novca put je kojim se mora ići. Medveščak i Cedevita su primjeri da se u Hrvatskoj može tako poslovati i biti uspješan. Samo u takvim modelima manje je prostora za muljaže, a to očito mnogima ne odgovara i zadržava se status quo.

Stoga i navijači Cibone umjesto Heja, heja, cibosi, moraju pjevati “Heja, heja, DORH-ovci, vodite nas pobjedi” pa makar krenuli od nule i čekali novog Dražena, Šarića i Euroligu još nekoliko godina.