Kad se sve zbroji i oduzme, trebamo biti zadovoljni jer se vidi jasan napredak. I s tribina se bez problema vidjelo da su počeli igrati momčadsku košarku s vrlo malo revolverašenja, a to postaje sasvim jasno kad se u statistici vidi da su imali čak dvadeset i dvije asistencije! Mislim da Cibona dugo nije imala toliko asistencija - za usporedbu, protiv Zadra imali su ih samo pišljivih devet, pa vi recite da se nakon te blamaže od igre nisu sabrali. Zapravo jedino loše, i to baš izrazito loše, su izgubljenje lopte i bacanja. Da smo imali bacanja na samo 65% umjesto na mizernih 42%, mi bi ovo manje više rutinski priveli kraju, a izgubljene ćemo sigurno spustiti ispod 16 s više utakmica u rukama i nogama. Čak i uz te mane, jedino stvarno loše razdoblje igre je bilo prvih sedam minuta druge četvrtine, kad je Rimac razbio tečnost držanjem u igri Fishera i Žižića starijeg i po meni predugo čekao da ih zamijeni. Mavra je na kraju imao par neugodnih promašaja, ali je u cjelini bio nebo u odnosu na zemlju iz prošle utakmice i definitivno bolji od Fishera. Kad taj dovede siluetu u oblik koji manje podsjeća na loptu i uklopi se u tim, imat ćemo vrlo dobar bekovski par.

Nema, dakle, previše razloga za nezadovoljstvo viđenim na terenu, no imamo za nezadovoljstvno stvarima izvan njega, pod čime mislim na komunikaciju kluba s navijačima i javnošću, jer nitko ne zna zašto nema Saddlera i, pogotovo, Šiška. Igrali smo s 10 igrača na klupi (što je, usput, još jedan faktor za uzimanje u obzir kad se analizira rezultat), a nemamo pojma zašto.